Obilje radosti i Božijeg blagoslova
ispunjenja na svim poljima
snage u srcu..mira u duši
svjetlosti u oku
radosti u svakom pogledu
ŽELIM SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS
život je darovan
radujmo mu se
radost uskrsnuća neka obasja i najmanji kutak vašeg doma
uživajte u skladu i toplini svake želje u ovom posebnom i najvećem blagdanu
SRETAN VAM USKRS!
Ukupno prikaza stranice
nedjelja, 5. travnja 2015.
subota, 4. travnja 2015.
četvrtak, 2. travnja 2015.
Snovi moji su poput bisera
što sam ih tuđim pogledima sakrila.
Kutijicu staklenu njima sam punila,
ali se ona nedavno razbila.
Rasuti se snovi u stihove pretvorili
i u pjesme kao ogrlica počeli nizati.
Pružam ti ogrlicu od snova mojih
pa i ti dodaj bisere svoje,
zajedno kročimo dalje
i odsada sanjajmo u dvoje.
što sam ih tuđim pogledima sakrila.
Kutijicu staklenu njima sam punila,
ali se ona nedavno razbila.
Rasuti se snovi u stihove pretvorili
i u pjesme kao ogrlica počeli nizati.
Pružam ti ogrlicu od snova mojih
pa i ti dodaj bisere svoje,
zajedno kročimo dalje
i odsada sanjajmo u dvoje.
Da li će me nekad tvoje ruke prepoznati
kad u nama bude
već mnogo jeseni i zima
kad mi sjaj u oku izblijedi od kiša
i kad me možda visš neće biti
da li češ ponekad zaplakati noću
kad te sjeti davna zaboravljena pjesma
na sve ulice i restorane
sva ona mjesta koja češ pamtiti
po našoj nježnosti
i ljubavi u kristalnim prozorima
plavim maglama
da li češ ponekad zaplakati
u prvi sumrak novog proljeća
u toj jedinoj preostaloj zraci
razbijenog sunca
kad osjetis još jednom dodir moga dlana
kad me više možda neće biti
a sve će biti kao prije
i ona rijeka plava
i prozori tvoje sobe okrenuti daljinama
u koje smo htjeli
da li češ me ipak zaboraviti
u predahu dviju ljubavi
a znaš da nam usne od istog poljupca boluju
i da nas ista tuga progoni stolječima ...
Željko Krznarić
kad u nama bude
već mnogo jeseni i zima
kad mi sjaj u oku izblijedi od kiša
i kad me možda visš neće biti
da li češ ponekad zaplakati noću
kad te sjeti davna zaboravljena pjesma
na sve ulice i restorane
sva ona mjesta koja češ pamtiti
po našoj nježnosti
i ljubavi u kristalnim prozorima
plavim maglama
da li češ ponekad zaplakati
u prvi sumrak novog proljeća
u toj jedinoj preostaloj zraci
razbijenog sunca
kad osjetis još jednom dodir moga dlana
kad me više možda neće biti
a sve će biti kao prije
i ona rijeka plava
i prozori tvoje sobe okrenuti daljinama
u koje smo htjeli
da li češ me ipak zaboraviti
u predahu dviju ljubavi
a znaš da nam usne od istog poljupca boluju
i da nas ista tuga progoni stolječima ...
Željko Krznarić
utorak, 31. ožujka 2015.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)



