Ukupno prikaza stranice

utorak, 29. rujna 2015.

///

"I kad misliš da sam otišla,
znaj da tu sam,
i kad mišlis da nisam više tvoja,
znaj da mislim na te,
i kad misliš da sam srećna sa drugim,
znaj da čuvam te,
i kad misliš da si me izgubio,
znaj da volim te...
Čuvaj me u malom kutku svog srca!
Neka ti moje misli ne remete ni jedan trenutak života,
a voli me tek toliko da znam da postojim!"

///

...Odlutam u neki svoj svijet...
...jer u mislima dijelim samoću sa tobom...
...nedostaje mi tvoja nježnost...
...tvoja ljubav,bliskost...
...nedostaje mi osječaj...
...da imaš me,da imam te...
...nedostaju mi tvoje oči...
...da vidim svijet ljepši od mog...
...ruke da me vode...
...putevima života...
...nedostaje mi toplina tvoje duše...
...da je pretočim u rime...
...nedostaje mi tvoja sjenka...
...jer tvoja sjenka sam ...
...nedostaje mi da volim...
 ...jer niko ne voli kao ja...
 

subota, 19. rujna 2015.

Ponekad je tako malo potrebno....
da budemo sretni
I to malo uvijek se čini nadohvat ruke
Kao da svaki tren prolazi pored nas,
A nemožemo ju uhvatiti, dodirnuti, povuči prema sebi,,,
Nikako napraviti taj jedan jedini korak
koji nas dijeli od sreće
Želja ,volja, snaga, upornost nas tjera naprijed ...
a onda nas opet nešto povuče dva koraka nazad
osjećaj sličan kao što u snu ne možemo trčati ...
a znamo da možemo.
I kada konačno uhvatimo svoju sreću,
I kada mislimo da ljepše ne može biti,
I da smo najsretniji na svijetu,
Osmijeh nam ne silazi sa lica,
Svi ljudi oko nas čine nam se sretni
Jer kada smo mi sretni,
i sve oko nas nam izgleda ljepše, svijetlije, vedrije...
Tmurni dani su nam sunčani
a noći hladne su nam tople
A onda...
toliko je malo potrebno da se sva sreća koju imamo sruši
Da nestane sva čarolija...
sve zadovoljstvo...svako ubrzano kucanje srca
Dovoljan je treptaj oka, ili samo djelić sekunde
Da ostanemo bez svega onoga što smo imali..
Bez svih ostvarenih snova....
Zivot je prekratak da bi ga trošili sanjajući o nečemu nedostižnom,
Prekratak da bi ga provodili u svađi, ljutnji, zavisti, ljubomori
Prekratak da vodimo istodobno svoj i nečiji tuđi život
A predug za bol , suze i patnju...
Zato...
uživajmo u svakom novom jutru, svakom svitanju sunca
U svakoj nadolazećoj minuti što je ispred nas...

četvrtak, 17. rujna 2015.

Otvaram dušu i u drhtavom satenu 

pronalazim tvoje oči, dječačke, snene. 

Ostajem zarobljena u tom 

pogledu strpljivog mudrog slušača, 

dok mi dan otkriva magiju nesvakidašnjeg trenutka

 

Promatranje voljene osobe nekad zna biti tako jednostavno i prelijepo...
a nekad tako bolno i tužno....
kome srce sad on daje...
kome ljubav on pruža....
sve do jučer sam bila ja...
od danas nisam niko i ništa u njegovim očima....


Ljubav koju osječam,
osječam je zbog tebe.
Ne poklanjam je nikome,
jer stvorena je za tebe.
Srce svoje neću nikome dati,
jer ću ga za tebe čuvati.
Usne su moje željne samo topline tvoje,
jer samo tebe volim
    jedino moje...

nedjelja, 13. rujna 2015.

///

Sve bih dala da ga u ovom trenutku mogu zagrliti,
poljubiti, rukom mu proći kroz kosu,
glavu nasloniti na njegovo rame,
da mogu posmatrati njegovo lice i oči u kojima je čitav moj svijet.
Samo kraj njega i u njegovom zagrljaju ja se osjećam sigurno.
Samo na tom ramenu, s tim rukama oko struka.
On je moje skrovište kada hoću da pobjegnem od lažnih lica,
čudnih ljudi i njihovih priča.
On je jedini koji mi donosi osmijeh na lice,
a da pritom ne kaže ništa...

srijeda, 9. rujna 2015.

ღ ღ ღ



ღAko odlučiš da me zauvjek napustiš,
zapamti,
ja ću te uvek voljeti... 
Sa sobom ponesi sve uspomene, 
nek u Tebi živi bar mali dio mene....
Odnesi sve snove koje smo sanjali, 
sve tajne proljetnjih noći... 
I onaj miris rascvijetale lipe, 
što me na Tebe podsjeća.... 
Ponesi sve zajedničke pjesme, 
svileni jastuk sa Našeg kreveta.... 
I onu suzu što se ispod trepavica krije....
Ponesi sve, moje najmilije...ღ

utorak, 8. rujna 2015.

///

I ako je tvoje ime mastilom tuge istetovirano na zidu mog srca....
ne kajem se...što je svaki moj korak bio usmjeren prema tebi....
što sam se hranila tvojom blizinom...i disala kroz tvoje uzdahe...
što sam od tvoga osmjeha ...crtala ..sunce na nebu moje tuge...
i tvojim nježnostima kao mehlemom prekrivala svoje ožiljke...da manje bole....
ne kajem se što sam ti na dlan spustila dušu djeteta..
i povjerovala da neke bajke ipak postoje...