Srce uz srce

Srce kraj srca
nek tiho sniva
čežnja ih naša
brižno pokriva.

Srce kraj srca
a duša sniva
ljubav u njima
u njima počiva.

Srce kraj srca
ljubavlju bojim
životom zovem ih
tvojim i svojim.

Večeras...

Večeras riječima
napajam vjetar,
dok pusta noć
prostire tišinu
po davno utabanim
stazama sudbine.
Ne želim da riječi,
koje se kolebaju
između tebe i želje,
prođu neopaženo
i da naše dane
u zaborav povuku.
Želim da zvuče čujno,
da u njih najljepši
osmjeh upletem
i čežnju moju
prije svitanja,
na jastuk
neprospavane noći
lagano spuste.
Znam da ćeš ih čuti
u treptaju srca,
u našem koraku
što u svitanje uranja
i da ćeš ih zaštititi
od laži i grubosti,
da čežnja ne zaplače
i drhtavo srce
ne poludi.

///Volim te...

Kako da ti kažem
koliko te volim?
Hoćeš li razumjeti
moje riječi
ili ćeš ih samo pročitati,
a da ne vidiš
onu dubinu u njima
gdje se ljubav krije?
Mudro i tiho, odlučno,
nježno, stidljivo, dušom,
na neki svoj neobjašnjiv način,
osvajaš.
Tjeraš me da sumnjam
u svoju pamet.
Otkinuh komad smjelosti,
otvori sve puteve srca,
pusti misli da se roje,
da stvaraju rasute slike
i poletjeh krilima mašte.
Sretoh smo se slučajno
u parku želja.
Dopusti da uđeš u moj život
tiho kao šapat ispod leptirova krila
i sad trajem sa tobom u sebi.
Budiš me tišinom
glasnijom od šaputanja,
a ja otvaram vrata
iza kojih svaka misao utihne.
Žedna sam te.
Tvoja su slova magična,
tvoje riječi osvajaju.
Dotakne me više ono što ćutiš
od onog što kažeš,
jer te pogled odaje.
Odmorim dušu
u samo jednom tvom pogledu.
Sakrih se iza tvojih očiju
i vidjeh svijet bez koperne.
I tad se slomih ispod oblaka nedodirljivih,
na prostirci tišine ispod plavog svoda,
znajući da trajemo
i da nismo samo trag utisnut
u zvjezdane staze.

Prolazi dan......

Neuhvatljiva svjetlosna rijeka
protiče kroz moje šake,
nestaje, razlijeva se,
a ja stojim na obali
i brojim dane,
u kojima nema tebe.

I danas gledam
razapete iluzije kako se klate,
dok ih hladan vjetar
bestidno kida.
Moje uhvaćene misli
uzaludno se koprcaju,
žele pobjeći,
a ja ne mogu da ih smirim,
da ukrotim dušu,
samo se mučim.
Lice okrećem prema horizontu
i gledam kako noćne sjene gutaju
i posljednju zraku svjetlosti.

Eh, kako bih željela
da zarobim vrijeme,
da stane, ili bar zastane,
da još jednom zaplešemo naš ples,
da naslonjena na rame
udišem miris tvog tijela,
dok me tihe note života nose
u neki drugi svijet,
u neku drugu dimenziju.

Trebaš mi...

Pogledaj kako drhtim
kada gledam te
i kao da si poslednji
na svetu ne dam te

Pogledaj moje oči
sve ti govore
kada te nema
uvek pomislim na najgore

I telo grči se
i ruke znoje se
a u stvari znam
da voliš me

Trebaš mi, trebaš mi
ni sunce zemlji kao ti meni,
i hajde, dodji, pa me uveri,
da sumnje ne bude u meni

Zamisli kako mi je
kad se probudim
kako mi srce lupa
kad na tebe pomislim

I sumnja javi se
sa srcem bori se
a ustvari znam
da voliš me 

///♥♥

Obećaj mi jedno
Da ćeš me pamtiti i 
kad nas vreme potpuno zaboravi
Nikad ne pomešaj tugu sa mojim imenom
Reci bila je moja, više nego što ću ja ikada biti svoj…

 

///♥♥

Želim  te 
...želim nositi pečat tvoga imena, 
želim ljepotu tvoga beskraja ..
tvoja maštanja prepuna pomješanih boja.
Želim tebe u svojim snovima..
Dok tiho pada noć i roji se milion zvjezda , 
pitam se koja je tvoja ..
a onda ponovno šapat ...
volim te , toliko te želim....
Tražim zrak koji sam na momente ukrala , 
Tražiš da se sama borim ..
čujem odjek tvojih misli ...dođi..
U dubini duše znam samo jedno...oduvjek , samo tvoja .
Vrijedno je živjeti zbog toga ...
Prepuštam se trenutku koji me nosi ..
znam da si daleko,ljubavi moja.....

///❤❤❤

Mislima mojim prolaziš tiho
neprimjetno... stidljivo...
Zamolim te jednostavno...ostani..
zaustavi se na trenutak
Oslušni ima li mjesta u duši nemirnoj
kojoj lutanje postaje navika
Vječnost ne miruje....
donosi neka nova nadanja...slutnje...
Zastani dok prolaziš i pruži ruku
duši nesretnoj...neobuzdanoj
Ruku spasa i nadanja
da postoji vrijeme ljubavi...
...tišine...smiraj u ranoj zori
Probudi nadu u bolje dane
poljubi usne vlažne i meke
Nek putovi tvoji kroz misli moje
pronađu mjesto vječnosti
i ostani tu zauvijek jer te volim...
...trebam...za tebe živim

Koliko volim te

Kol'ko je u moru kapi
za jednu više volim te
ne trudi se da ih brojiš
nemoguće je
Kad mi neko drugi priđe
ne može da dirne me
vidi da mi gori tijelo
ključa zbog tebe
Koliko volim te
ne mogu ti reći
za to ludilo
nema prave riječi nijedne
Koliko volim te
neću ni da pišem
od broja največeg
za jedan broj je više...

///Volim te

Volim Te puno,
Znaj da moj jedini život Ti si.
Svaku noć samo TEBE sanjam,
Svaki dan samo Tvoje lice vidim.
Svako jutro se samo zbog Tebe budim,
Stalno, stalno mi nedostaješ.

Samo zbog Tebe živim ovaj svoj jedan jedini život,
Ti si razlog moje sreće, 
Ti si razlog moga zdravlja.
Ti si mi SVE!

Ti si moje srce, moja duša, moj život,
Ti si meni sve.

Ne mogu vidjetižzivot bez Tebe,
Volim Te " najviše "!

More će tada odnijeti,
sve ono što sama nisam mogla stresti sa sebe…
i ostat će samo ova moja duša…
i TI u njoj…
Tada ću … prepuna tebe…
i samo tebe…na toj istoj hridi…zaliječiti svoja krila…
Pogledat ću u Nebo i ono će mi podariti …
nježni vjetar…
Nježni vjetar kojeg ćeš ti…
svojim dahom poslati …po mene...
pustit ću more...da me umije... ...
da me nježni vjetar...zauvijek,odnese...tebi...
kad nemoguće postane moguće....
kad san postane java....utoneš u svoj svijet....i živiš po svom....