''Izadji na kišu,pusti nek ti umije lice, opusti se,zaboravi...'';reče mi prijatelj,
"Pojavit ce se duga iza oblaka!".
Poslušala sam ga.
Pokušavala sam uživati u tim hladnim kapima kiše...
Iskreno prijatelju,jesam...
Al nije pomoglo...
I svaka ta kap me podsjetila na sve ono što je prošlo, na sve ono što je moglo biti,na svaki dan mog zivota...
Jedina razlika što ovaj put nisam morala opravdavati suze...
Bilo ih je lako prekriti,ali bar nisam plakala sama...
I nebo je plakalo samnom!

Ma ne vrijedi se truditi,
iza ćoška sreću iščekivati.
Nema je,sumnjam da će ikada doći,
na njenom spisku,očito,moje ime je preskočeno ...

"Ne brini ti za mene.
Dobro sam ja.
Uhvati me na trenutke neka tuga,
pa poneka suza padne niz obraz,
al' ne dam se ja.
Dignem glavu visoko i krenem dalje.
Žena sam.
Drugačije ne znam."

Ušao si u moj život tiho, kao lopov, uzeo si sve i otišao.
Nikad nisi ni bio moj, ali ja sam te zvala svojim.
Bio si netko zbog koga se budim s osmijehom na licu i netko čije ime svaku večer šapnem prije sna.
Htjela sam te voljeti, znaš, onako luđački, htjela sam te pokazivati svima, htjela sam maštati i sanjati s tobom…ali nisam mogla, nisi mi dopustio.
Što sad ja imam od tebe? Uspomene? Snove? Sjećanja?
Da, to mi je ostalo. Uspomene na moguće “nas”,
 snove gdje smo ti i ja pod zvijezdama i sjećanje na tvoj osmijeh.
Misliš da bih trebala biti sretna? Ipak si mi ostavio uspomene, ali bojim se da su one pune tuge i bola.
Kažu da vrijeme liječi sve, pa reci mi gdje je to vrijeme da zaliječim slomljeno srce i nastavim dalje?

Tamo negdje iza duge...
gdje su vječna proljeća...
ova naša ljubav stanuje.
Tamo gdje su bistre rijeke,neba plavetna...
Živječemo u pjesmi ti i ja.
I pod sjajem ružičasti zvijezda želim vječno da te ljubim ja.
Ko toplina sokolovog gnijezda, moja duša da ti bude spas

Tišina

Ako ikada odeš, ostavi
vrata duše odskrinuta
da se makar kroz daljinu
ugrejati mogu
kao beskućnik na plamenu svijeće.

Ako ikada odeš, ostavi
širom otvorene oči
da se makar u tapkanju mraka
dalekoj svjetlosti
kao grešnik klanjati mogu.

Ako ikada odeš, ostavi
stope na snijegu
da se makar u topljenju sunca
po nevidljivim tragovima
kao prokletnik orjentisati mogu.

Ako ikada odeš, ostavi
tišinu svemira
da se za smrt pripremiti mogu.
Letić

Boraviš u svakoj mojoj misli,
Tečeš mojim krvotokom,
Izazivaš vodopade strasti
Što se slijevaju mojim čulima
I odmor nalaziš u mojoj duši.

Jasnoćom svojih osjećaja
Dodiruješ svaki izdanak,
Budiš nedavno zaspalu žudnju,
Pretačući je u drhtavilo strasti.

Pogledom razmazuješ nježnost,
A prstima je utrljavaš, pohotno,
U svim pravcima moje putenosti.

Ova vatra u nama ne sagorjeva,
Ne ostaje pepeo, ni zgarište snova.
Žar među nama, uvijek je prisutan
I uvijek je jača, svaka vatra nova.

Povlačim se u svoju samoću
tamo gde su ljudi moga kova
tamo gde se teško živi noću
od tišine i opasnih snova

Digao sam ruke od skandala
od prošlosti i pogrešnih želja
od lepote, izvora svih zala
od ljubavi i od prijatelja

Povlačim se a ostavljam ljude
u njihovoj zabludi od zlata
da me nađu kad i njima bude
zakucala samoća na vrata. 
    Dusko Trifunovic

                                          

Kao prah nošen vjetrom...voljela bi biti..
izgubiti se u svoj čaroliji..samo nestati..
dodir vjetra jedino osjetiti..njega što me nosi..
prosipa u tisuću djelova..
ne,ne bojim se toga...želim da me odvede..
daleko negdje..gdje ne postoji ništa,
a opet ima sve..
dovoljan je jedan pogled na more..
jedan osvrt na nebo..
jedno slušanje ptica..imala bi sve što mi treba..
Vjetar bi pričao priče o svemu što je bilo
i što će možda biti..
voljela bi ne misliti..
ne pričati..
ne slušati..
ne vidjeti..
samo prah..u tisuću djelova..negdje..
možda po moru da me prospe..kapljice da se priljube na ono što je ostalo od mene..da se čini kao da smo jedno..
S time bi jedna priča bila završena,a počinjala bi neka druga..
možda bolja..možda ljepša..još neispričana...

Samo sjena koja na blijedi
samo drhtava ruka
Ispružena...
U nekom snu ostavljena,
kao u nekoj priči
Ispričana,jednom davno..
jednom negdje..
Jednom sada
ima svega,
Ali ne i mene...
tamo negdje ostavljena
Zaboravljena

Pružit ću ti ruku kad osjetiš samoću,
pružit ću ti zagrljaj kad osjetiš hladnoću,
za svaku tvoju bol pronaći ću lijek,
onaj pravi prijatelj bit ću ti zauvijek!

Dođu meni nekad moje lude bubice..
I znam šta neću..I znam šta hoću...
Hoću da te volim..
Kao onda..
Kao tada..
Kao tamo..
Baš u inat ..
U inat tebi..
U inat sebi..
U inat danima što bez tebe prolaze...
U inat daljini koja razdvaja..
U inat vjetru..Koji te miluje kad ja nisam tu...
U inat nama..
U inat svima..
U inat srcu koje se plaši patnje..
U inat ulicama kojima hodaš kad ja nisam tu...
U inat životu i svijetu...
U inat inatu... baš!

Vidi me sad.
Nisam više tako mala i naivna.
Nisam više ona klinka blesava.
Hvala što si me naučio kako
povrijediti, lagati i vratiti.
Nisam takva bila.
Možda sad jesam kučka postala,
to sve zahvaljujući tebi.
Ali da plačem i molim ?
NI U SNU VIŠE NE BI !

Noćas ću leptir biti što na svijetlosti leti 
noćas ću s tobom u nebo se vinuti 
jer za let smo ljubavi stvoreni 
miris naše ljepote zrakom će strujati....

 Život nije imao razloga da me povrijedi-a povrijedio me...
prijatelji nisu imali razloga da me prevare -a prevarili su me..
Tuga nije imala razloga tako često kucati na moja vrata ali kucala je...
Puno je toga što nije imalo razloga 
ali ja sam ipak preživjela i nisam odustala 
od sebe od ljudi od života...
Jer imam razloga..
n.n.

 

Svitanje

Nosila me zora,
u zagrljaj dana.
Vodila  naprijed
kad nisam vidjela.
Dala mi je sunca,
odmaknula oblake.
Otvorila nebo,
obgrlila snove.
Skidala mi sjenu,
sa izgubljene duše.
Vratila mi radost,
i pogled bistrine...
n.n.

Prve visibabe u mom vrtu :))

                             

Bolje je upaliti sičušno svijetlo nego proklinjati tamu...

...nikad ne dozvoli da ti se neko suviše približi...
...jer sve što je blisko postaje voljeno...
...a sve što čovjek voli...
...poželi da zadrži...
...a zadržati se ništa ne može zauvijek...
...mislio si da sam jaka...
...da ću da izdržim sve...
...a ja isto ko i svaka...
...pucam gde je najtanje...
...znam ja dobro koga želim...
...i u kojoj mjeri...

...znam postaviti granice...
...naućila sam...

...problema nema...
...samo jedan nesporazum...

...pogrešno se dešifriraju moje rijeći...
...pokreti...
...pogledi...ah...
...al barem je meni sve jasno....

 TA DJEVOJKA JE MRTVA
Paul Fort

Ta djevojka je mrtva, mrtva od ljubavnih rana,
U zemlju su je odnijeli, odnijeli prije dana,
U zemlju su je stavili, stavili u svem krasu,
Stavili sasvim samu, samu u teškom času.
I vratili se veselo, veselo k'o na piru,
I pjevali su veselo, veselo: "Sad je u miru.
Ta djevojka je mrtva, mrtva od ljubavnih rana."
I otišli su u polje, polje k'o svakog dana.
 

Tonem

na valovima uzburkanih snova,
s ljubavlju u jedrima srca,
uplovio si u moju samotnu luku
i bacio sidro
na zvjezdano dno moje duše.

na molu sanje,
za bitvu žudnje vezan,
snatrim da zajedno smo opet;
i s osmjehom na jastuku,
u modrinu snova, k tebi,
bespovratno tonem.

SJEČAJ SE
..jer u sječanjima ima misli!
....MISLI....
jer u msilima ima ljubav
i...VOLI.......
jer u ljubavi ima života!!!!!!!
ŽIVI....
jer u životu ima neko kome si često u mislima!!!!!

..Odreči ću se stvari iz prošlosti....
...Crpim ostatke snage...
...neću odustati i posustati...
...ja ću po svom...
...pa šta bude...
...Naučila sam lekciju života...
...krečem iz početka...
...VELIKO SPREMANJE....
...Riješit ću se nepotrebnih stvari...
...otvorit ću prozore...
...pročistit ću duh i tijelo...
...obrisat ću tragove...
...Pobrisat ću razbijeno ogledalo
...mojih snova....
...sašit ću rezove od stakla...
...ukrotit ću bol želja...
...ugasit ću radio...
...ne želim više igrati ...
...kako drugi sviraju...
...postat ću imuna...
...i pronači ću sebe...

 

 

Zagrljena tugom,
izgubljena u moru sjećanja ,
bojim se samoće.
Guše me ove ispružene ruke
koje prose ostatke ljubavi,
mrvu pažnje i nježnosti.
Zar je čitav život laž,
sva obećanja,vjernost,riječi,
,,biću zauvjek tvojaj"USPOMENA.
Bojim se nestajanja,tišine.
Korak po korak sve smo dalji,
boli samoća i iluzije,
ali JA ću i dalje da živim,
sjetit češ me se jednog dana,
sa suzama u očima,jer
 ZOVEM SE SJEČANJE.
SJEČANJE NA NAS.

 

                            

❤...Nikada ti nisam rekla sve što sam htijela
                ...Znaš...
Tužno je kad je čovijek pun ljubavi,
a nema sa kime da je podijeli...
I niko ne zna...
Da, ja, osmehom mogu plakati...❤

 

 

...Stavit ću masku...
...da sakrijem tugu...
...više me ne boliš...
...nije mi ništa...
...Rastrgla sam lance...
...oko srca...
...sve je sječanje...
...tuga,ožiljci...
...greške,praznina...
...razočarenje,borba...
...i oni dani čekanja...
...i njima dodje kraj...
... suviše je to za mene...
...Zakopat ću sječanja...
...na tebe...
...nabacit ću osmjeh lažni...
...i idem dalje...
...postoji život ...
...i posle NAS..
...dovoljno JAKA sam...

 

                                            ..Sjetiš li mi se ponekad...
                                           ...zapitaš li se da li sam ...
                                      ...dovoljno jaka,da živim bez tebe...
                                          ...zašto imam osjećaj praznine...