Ukupno prikaza stranice

nedjelja, 26. travnja 2020.

Hodat ćeš...
Spoznat ćeš kako hodaš sam...
Među ljudima, no sam...
Bit će pomalo strašno, pomalo nesigurno...
Bit će te strah...
Sve je to normalno...
Zagrlit ćeš svoju sjenu i koračati korak po korak...
Nogu pred nogu...
Ne, ne možeš vidjeti, čitav put...
Ne brini, dovoljno je vidjeti korak po korak...
Ne, nije lako hodati među ljudima, a sam...
Sve dok ne shvatiš i prihvatiš kako nije lako, ali te čini jačim...
Sve dok ne shvatiš kako sam ne znači biti usamljen...
Kako biti u gomili ne znači ne biti sam..

srijeda, 8. travnja 2020.

Muškarci su jako čudna bića... Provedu pola života jureći naizgled ljepe djevojke, sa zgodnom figurom i ne bude im  uopšte važno ako ona nije iznutra isto takva. A onda drugu polovinu života tragaju za dobrom ženom, ne gledaju ni vanjštinu, samo da ima dobru dušu. A šta je istina ustvari? Pa, vidite istina je bila negdje na sredini tog traganja.Sigurna sam da ste svi sreli tu zlatnu sredinu. Predivnog lica i još ljepše duše, kao da je stvorena da samo tebe voli. Možda je bolje da je nazovem zlatna šansa. Ako ste bili dovoljno pametni, uzeli ste je i na dlanu čuvali, onda ste se osmjehnuli kada ste pročitali ove rječi, jer znate da imate nekoga zaista vrjednog. A ako niste bili dovoljno pametni, moram da vam poželim sreću, jer u ovom ludom, brzom, savremenom svijetu, nećete dva puta naići na baš takvu ženu.  Drage moje, pamet danas nije na cjeni i zbog toga ćete se bezbroj puta osjećati usamljeno i neprilagođeno u ovom izopaćenom društvu, ali uvek vjerujte da negde postoji muškarac koji će vas prepoznati. Tada ćete shvatiti zašto vam sa prethodnima nije uspelo...Malena

utorak, 7. travnja 2020.

A ona je njemu krila dala da poleti ona koja je sebi odsjekla ...
Voljela ga je ...
Onako kako se samo jednom u životu voli, nesebično podmetala i srce i leđa za njega, voljela, a zauzvrat ništa nije dobila osim suza i rječi težih i od olova ...
Umeo je on da je u visine podigne samo da bi je bacio na dno, umeo je da u njoj probudi ono najnežnije da bi joj srce na živo vadio, umeo je da obećava a ona da mu veruje da je jedina, voljena ...
A nije bila ...
Htela je ona samo ono što svaka žena želi, da voli i da bude voljena, sa nekim da podeli svoje sate i minute, da ima nekog kome će ispričati kako je provela dan, nekog ko će je čuvati u zagrljaju, slomiti njene strahove, razumeti njena ćutanja ...
Previše je tražila ...
Zavolela je glumca, onog koji obećava a ne ispunjava, onog koji slatkim rečima ulepša laži, verovala mu više nego samoj sebi, a nije smela ...
Nije smela da dozvoli da joj udje u srce, uporno je ponavljala da onakav čovek ne ide sa ženom kao što je ona, da neko kao on ne bira nju, običnu, jednostavnu, nevidljivu ...
A ipak, ipak joj se uvukao pod kožu, u misli i srce, zauzeo svaku poru njenog bića, probudio davno usnule strasti, otopio glečere oko njenog srca, oživeo je samo da bi je opet ubio svojim delima ...
Otišao ...
Ostala je praznina u njenom srcu, u led se pretvorilo ponovo i nikog više ne pušta da je dotakne, kažu sad je žena ledena, prezire muški rod, sve osim svoja dva tri prijatelja, izgubila je nadu da će se otopiti snegovi što veju u njoj otkako je ruka njegova zabola joj nož u ledja ...
Možda je ona kukavica što nikom ne dozvoljava da joj se približi, što njega iz srca ne pušta, ni iz srca ni iz misli, iz sećanja, al zna ona da se ne grli samo rukama već i dušom, da hladne usne ne mogu zapaliti ugašenu vatru okovanu ledom, zna ona da u životu samo se jednom voli svim srcem a nikad na pola, zna ... da je jedan život, jedna ljubav, i da samo jednom duša gori u plamenu, a njena je izgorela, sasvim izgorela ...
Jednom je volela, i nije preboljela ...