Kao ptica na mom dlanu skakučeš, 

Priznat ću ti zašto volim proljeće, 

Podjelit ću i ovu noć sa zvezdama, 

Prekrit ću te nebom kad budeš zaspao. 

Otopt ću ti led sa usana, 

Dt ću sve što imam za tvoja oka dva, 

Kao mesec kad proviri iz tvoga dvorišta, 

Obasjt ću ti lice kad budeš zaspao. 

Ne znam kako da pobjegnem od sna, 

I ne znam dal' te iko voli kao ja,

l' ne bi ova noć tako boljela, 

Da me nisi nikad volio. 

Kao osmjeh ljetnje noći nestaješ, 

Znam da nečeš doći al' ipak čekam te, 

Osjetit češ nočas miris trešanja, 

Znat češ da sam budna kad budeš zaspao...

 

Sakrij me ...
u čeznutljivom pogledu,
U sjaju oka kojeg ću
samo ja prepoznati ...

Nosi me u uglu
Usana u osmehu
Neizgovorenim rečima
I ja biću s tobom ...

Sakrij me ...
U mirisu letnje oluje
Bljesku munje i
Slutnji žudnje;

Čuvaj me u snovima
Nanizanim u noćima
Krhkim od samoće ...

Sakrij me ...
U sećanju na ukradene
Poljupce od kiše
U očekivanju svitanja ...

Sakrij me ...
U prekršenim obećanjima
U uzdahu što se otima
Samotnim satima.

Sakrij me ...
U priču što ima sretan kraj ...
Sakrij me u zagrljaj.

Samo ljubav mi ne sakrivaj !

Ako plačem...ako još imam suza...ako mjesec još nije izgubio sjaj....
Ako još vidim zvijezde poput dječijih osmijeha, 
ako mi vjeđe još nisu umorne i ako mirišeš poput cvijeta,
ako mi se ušunjaš u samoću poput tužne pjesme,
ako mi je hladno bez tebe i ako se umotam u svoj svijet snova,
ako maštam da svaka stanica vodi do tebe,
ako kiša kiši, a ne moje suze, ako ćutim..

Ako mi je glas tih poput lopova kad razmišljam o tebi,
ako mi je tijelo poput puste ulice...
ako mi je srce i dalje nemirno, i lupa...
Ako me sjaj tvog oka veže poput okova...

To znači da postoji još mnogo razloga zbog kojih bi te mogla pustiti u svoje srce i širom ti otvoriti vrata ljubavi...
 

Dodaj naslov

Ja nisam savršena.....
ne želim da budem....
Znam da se radujem,
ali i da se ljutim....
Ponekad puno pričam, a ponekad samo čutim.
Nauči da slušaš moju tišinu....
ne osuđuj me....
ni za grube reči
ni za prjeke poglede....
Ne idealizuj me...
JA ...Ja sam žena koja voli, 
sa puno vrlina i puno mana....

U ovoj džungli života ...
moj bol je zabranjeni krik.
I mirim se sa tim', da sam tebi kost u grlu ...
a ti meni jedan od svih.
Bez tebe, noću, umorna od svega dok čekam novi dan,
pod kožom čuvam tvoje dodire.
I tražim svoje parče neba ...
ko zarobljena u dlan ...
da zaboravom tugu pokrijem ...
jer sve što imam, nemam od kada nisi tu i moja senka se od mene odrekla ...
i sve što imam nemam ...
 ili jedino okupano u snu ...

Svake zore kad dan svanjiva
sanjam vlakove koji odlaze,
tebe u zaborav sobom odnose
u nepoznate daleke gradove.

U bunilu, budim se ranjiva
suza jastuk obilato natapa,
ruka da te zaustavi na pola puta zastala
u praznoj postelji pokritoj čežnjama.

Znam da trebam te uvijek s jeseni
više nego s topla proljeća,
jer u kiši i huku vjetrova
izjeda me nostalgija nezaustavljiva.

Još preludiram na istrošenim tipkama
stara sova hukom me prekida
jeza mi tijelo prožima,
jer gubim te, ne samo u snovima.

 

''Kradljivica sam

...Jesam....

Priznajem.!
Noću  dok Ti spavaš,

tiho ušetam u tvoje misli ,u tvoje snove.
Pokupim sve one u kojima sam,

 u kojima smo Mi.
I tako iz Noći   u Noć...

Kradem  i čuvam...
Vratiću ti ih jednog dana sve ... ,

kad poželiš ..

Obećavam

Jednom kad budeš  došao po njih..

Po svoje  snove..........!!!!

 

Eh, šta bih dala, da mogu sad

iz misli te izbrisati, utažiti glad,

i slutnje crne, što vladaju u mraku,

odbaciti kao igračku laku,
daleko...

Ti, što beše deo duše moje,
mislio jesi da je sve baš tvoje,
i satir'o si poglede i reči i dušu,

dozvolio vetrovima da mene otpušu,
daleko...

Tebe, što voleh kao sebe samu,
ogrnuću danas u najcrnju tamu,

prekriću plaštom zaborava nemog,

zaustaviti drhtaj tela mi celog,

Moliću Boga i ptice i ljude,
moliću vetrove, pa kako mi bude!

Neka se na mene smiluje neko,
da vetar strašni oduva tebe,
daleko, daleko, daleko!

Od mene.

 

Ako mi budeš nedostajao
a znam da to neće biti,
često...
Tek onako sasvim malo
svakoga dana i večeri
kad' te se,
uželim...
U tim trenucima nedostajanja
uplešću svoje misli u tvoje
i nećeš ni primijetiti
a već ću i ja tebi,
faliti...
A ti me slaži da ne misliš na mene
poricaću da mislim na tebe
okreni glavu na drugu stranu
a ja ću te zaobići,
i slagati sebe samu
da nema nas
u svom tom,
nedostajanju...

Vaskršnje jutro je svanulo
Božjom ljubavi nas obavilo
obiteljska toplina i radosna lica
gnijezda puna raznobojnih pisanica
mali zeko i šarena uskrsna košarica
prekrasni darovi i obilje poslastica
svečano postavljen blagdanski stol
vjera u srcu i Božiji Blagoslov

                                            HRISTOS VASKRSE!!!
                        svima ko slavi želim zdravlje,mir,ljubav i sreću

srce moje u tvoje se zaplelo
misli moje s tvojim se susrele
ispod trepavica čuvam
sve želje i snove svoje...
daljine nas djele, 
a ja ipak u snu čujem jeku glasa tvoga
tvoje tople dodire osjećam
vrelim ti poljupcima uzvraćam
i uzdišem
tako te volim ljubavi...
u svakom mome pokretu
pjesma je tebi
u svakom mome trzaju
želja je za tobom
i dok mesec svojim sjajem
lice mi obasjava, 
a suza mi niz lice klizi
moje misli k tebi bježe
da se s tobom opet sretnu..
ja sam poput djevojčice koja
za tobom luduje
jer tako volim te....

Srce

Razbojniče,
vrati mi moje srce,
što si ga ukrao
one noći
kada nisam pažljiva bila...
Razbojniče,
ono je sve sto imam,
jer već si mi slomio krila,
pa više ne mogu
poletjeti ka suncu;
zato je sve što imam
skriveno u mom srcu...
Razbojniče!
Smiluj se na moju bol,
sve što sam imala,
sada je pripalo njoj...
Ili je njeno
oduvek i bilo...
Razbojniče,
vrati mi moje srce,
kada te ljepo molim!
Razbojniče!
                                                                                   Vrati ga!
                                                                                   Da prestanem
                                                                                   da te volim....

Mnogo osmijeha na moje lice stane
različitim bojama duge slikaju mi dane.
Mladosti snovi u pohode kada stignu
žuti osmjesi nostalgije jutrom me dignu,
ako čežnja u pohode tada krene
sivilo magličasto na osmijeh mi sjedne
pa mi lice pepeljasto gasne
od jutrenja zore do ponoći kasne.
Ako ljubav nenadano do moga tijela svrati
crven osmijeh kroz dan me prati,
daruje mi treptaj i žudnju što traje
ljubičast tad osmijeh smještam u osjećaje.
Kada pogled čeznutljiv krene u daljine
zeleni osmijeh sanja mi planine,
plavi osmijeh ukrala sam jednom tvome oku
još sanjam ljubav neprolaznu, duboku.

Ja obična sam sanjalica
vjetrom zamršene kose,
od kamenja izbodene noge bose
što sluša more na sprudu
i moru pjesme sjetne kazuje,
dok val mi miluje stopala,
a brodiće na pučini ljljuška maestral.

Ni žena, ni sirena, zagledana u daljine
sanjam destinacije neotkrivene,
i za čula doživljaje jedinstvene.

Srce kaže:“ ja bih tamo dohvatiti sreću“
um će na to: „za to nema lijeka
sudba tvoja za te ima ulogu veću
odmaraj sada, još ti reći neću.“

Mirim srce, umu pravo dajem
ostajem na sprudu sanjat' zagrljaje.

Obilje radosti i Božijeg blagoslova
ispunjenja na svim poljima
snage u srcu..mira u duši
svjetlosti u oku
radosti u svakom pogledu
ŽELIM SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS
život je darovan
radujmo mu se
radost uskrsnuća neka obasja i najmanji kutak vašeg doma
uživajte u skladu i toplini svake želje u ovom posebnom i najvećem blagdanu

                                   SRETAN VAM USKRS!

                   sretan Uskrs

Kad zasvira gitara,
misli na mene,
kad tužni sivi prah zaleprša
sa ispucale vjekovne kože
okreni se, ali ne zatvaraj oči,
vidi sunce na nebu
bez ijednog oblačka
i dok ja sam daleko,
voljeti neću nikoga
i gledati ću bijele oblake.
Dok gledam u more
slijedeći put kad zasvira gitara,
misli na mene...

                  Možda su moji snovi suviše jaki i veliki da bi bili dio ove stvarnosti,
                     a možda je i ova stvarnost samo mali djelić mojih snova.

Snovi moji su poput bisera
što sam ih tuđim pogledima sakrila.
Kutijicu staklenu njima sam punila,
ali se ona nedavno razbila.
Rasuti se snovi u stihove pretvorili
i u pjesme kao ogrlica počeli nizati.
Pružam ti ogrlicu od snova mojih
pa i ti dodaj bisere svoje,
zajedno kročimo dalje
i odsada sanjajmo u dvoje.

Da li će me nekad tvoje ruke prepoznati
kad u nama bude
već mnogo jeseni i zima
kad mi sjaj u oku izblijedi od kiša
i kad me možda visš neće biti
da li češ ponekad zaplakati noću
kad te sjeti davna zaboravljena pjesma
na sve ulice i restorane
sva ona mjesta koja češ pamtiti
po našoj nježnosti
i ljubavi u kristalnim prozorima
plavim maglama
da li češ ponekad zaplakati
u prvi sumrak novog proljeća
u toj jedinoj preostaloj zraci
razbijenog sunca
kad osjetis još jednom dodir moga dlana
kad me više možda neće biti
a sve će biti kao prije
i ona rijeka plava
i prozori tvoje sobe okrenuti daljinama
u koje smo htjeli
da li češ me ipak zaboraviti
u predahu dviju ljubavi
a znaš da nam usne od istog poljupca boluju
i da nas ista tuga progoni stolječima ...
Željko Krznarić