///Kradeš mi misli...

Kradeš mi misli
i noći bez sna.
Otimaš iz mene,
rijeku uzdaha.
U oči mi vraćaš
odbjegli sjaj,
dušu popunjavaš...
Kradeš mi osmijeh,
zaustavljaš dah.
Pronalazim te
svuda po meni,
u meni,
u svim snovima.
Stalno te čekam...
Kradeš mi ruke,
puste zagrljaje,
iz samoće me vučeš.
Pričam o tebi
svaku noć,
svaki dan...

///Zašto...

...Zašto na sebe oblačim
šarenu laž
da postojiš
i da si stvaran
zašto me osjećaji
tebi vuku
da volim te
srcem djeteta
zašto te grlim
rukama istine
zašto želim dušu
da stopim sa tvojom
šapni mi i budi
moj anđeo spasenja
obuci me s ljubavlju
pokrij me srcem
ljubi me,uzmi me
razbij ovu tišinu što boli
ne dozvoli mi
da koračam po zemlji...

///Zagrli me

..Ako me ikada budeš tražio...
...znaš gdje češ me naći...
..putujem mislima tebi u zagrljaj...
...čuješ li srce moje...
...kako u ritmu sata doziva te...
...nježnom bojom glasa...
...otkriva koliko sam nemoćna...
...i ranjiva pred tobom...
...Zagrli me i neka zagrljaj kaže sve....
...srcem tvojim dodirni moje...
...i daj mu snagu odavde do vječnosti...
...tamo putujem s'tobom u mislima...
...i ne dopusti vremenu...
...da izbriše tvoj lik...

///Čežnja

Postoje ljudi, postoje prilike,
postoje vremena, postoje navike,
postoji tako ono što znamo i što ne znamo.
Gledam a pogled mi ode, ode.
Ne znam ni dokle, niti odkuda, ali čekam,
Ja znam, doći će!
Pitaju me : »Zašto obaraš pogled,
zašto ti je pogled odsutan,
zašto sa tolikom čežnjom gledaš u daljinu? »
Zar da mi pogled luta bez cilja,
bez nade, bez čežnje i isčekivanja?!
Ja znam, doći će!
Meni nije teško da gorim u želji, jer znam naš sastanak se bliži,
i ja samo treba da čekam.
Dok se svodovi mijenjaju, u mojoj duši plamti čežnja,
i ništa ne može da je ugasi.
A ja čekam, jer znam, doći će.
Moja duša treperi i nada se,
samo još da poleti i svije krila u svodu vječnosti.
Ništa nije teško kad znaš ko te vodi,
ništa nije teško kad znaš kome ideš,
ništa nije teško kad znaš da Ga voliš
jer ta ljubav dva svijeta spaja.

Potraži me,
tamo gdje me niko,
tražio nije,
gdje me niko našao nije,
Samo ti znaš gde...
Potraži me...
pronađi me u tišini ovoj,
u svijetlosti tame,
negdje,
između sna i jave...
Potraži me...
naći ćes pogled,
koji je samo tebe gledao,
srce koje je svu ljubav
ovoga svijeta čuvalo uvijek,
samo za tebe...
Potraži me...
pronađi me,i samo šuti,
zagrli me...u toj tišini,
i ne reci ništa...
Pronaći ćeš,
nekoga ko te je uvek voleo,
nekog ko te je uvek želeo,
nekog ko te je uvek čekao,
i na granici mašte,
tebi se nadao,
uvek u snovima posećivao,
i tebe,
samo tebe,
dozivao...
Potraži me...

///

Ne zatvaraj vrata svojih snova.
Želim da se ušuljam tiho,
da ne čuješ moje korake
samo da osjetiš da sam tu,
miris koji se zrakom prosipa,
dodir na kosi, na vratu,
okus drhtavih usana...

Ne zatvaraj vrata svojih snova.
Doći ću da ti dotaknem dušu,
da odmorim svoja krila
umorna od leta..
Izvući ćemo sve ono
najljepše iz prošlosti,
otkriti naš svijet prekriven
dahtavom večernjom maglom.
Ne zatvaraj vrata svojih snova.
Želim da noć provedem
u tom toplom svijetu
prostranih zidova
bez kostima i maski.
Želim da mi šutnjom kažeš
sve neizrečeno, nenapisano,
a ja ću mislima da te pokrijem
i noć s tobom provedem
ispod prozora
oživljenih sjećanja.

///Budim se imenom tvojim

Budim se imenom tvojim
Evo sklapam oči, brojim do tri
što mi to nosiš na dar
riječi što do srca poznaju put
ma ti sve prečice znaš
Opet se smiješ i slutiš
da gubim tlo pod nogama
a tvoja ljubav dolazi
pod naša dva topla jastuka
Budim se s imenom tvojim
s poljupcem započinjem dan
nitima ljubav snove nam kroji
nebo zna da tvoja sam sva...

///

"Ja zaista nemam puno da ti ponudim...
par toplih zagrljaja,
čistu dušu i jedno maleno, ali vjerno srce...
imam i kofer pun ljubavi i dva jastuka, pomalo već stara...
ali se još osjeća miris mojih snova...
nemam ja puno na dlanu...
par suza i jutarnju rosu kojom budim svoje lice...
jedan osmeh i oči pune nade..."

/// Mojoj ljubavi....

Napisala sam mnogo toga…
Pjesme tužne, sretne, ljubavne…
Pisma duga.
Ukrašavala ih slikama lijepim, suzama svojim, laticama ruža.
Toliko sam toga napisala…
I sad pitam se, jesi li išta od toga pročitao?
Da li ti je išta srce dotaklo,
imaš li sada svoj omiljeni stih, mojom rukom pisan, tebi posvećen.
Još ću mnogo pisati... možda cijeli život. A možda…
Možda do sutra ispišem sve što srce izdiktira…
Možda vec sutra bez riječi ostanem, i nastavim pisati samo dušom…
Ne umarajući ruke svoje.

///

u svemu si Ti ..
gdje god se osvrnem ..
tebe prepoznajem ..
u stihovima koji me
okružuju ..
u čekanjima koja me
rastužuju ..
u nadi što bježi
misli koja razumu teži ..
svugdje vidim Tvoje
lice, otisnuto u svemu..
u duši me steže ..
vidim te niz polje kako
Odlaziš ..
i plašim se da ne Nestaneš
i da će mi pogled
u prazno otići ..
Misao te u meni gleda ..
zapisujem Tvoje Ime u svemu...
u srce ga utiskujem ..
Al kao Val da mi ga
potiskuje daleko na pučinu ..
U stihu mome
vječan je čar Tebe ...
i nebo će Tvoje Ime zapamtiti..
i sve ono sto mi značiš...
u vječnom
drhtaju srca moga
će živjeti ...

///volim te više...

Dok u duši osjećam bol
u daljini osječam miris tvoj,
čarobni miris tvoje kose.
Vjetrovi sa istoka što mi donose
i kao da čujem riječi te
kao da kažeš VOLIM TE...
Što si mi dalje to više te srce voli
što nismo zajedno mnogo me boli.
I dok u srcu krijem bol
u daljini čujem glas tvoj.
Kako me zove kako me traži
mom srcu boli da ublaži.
I dok se noć spušta duga
u mom je srcu jos veća tuga
još više te srce voli
još me više tuga boli,
gledam kako mjesec tužno sja
pa mu kažem: Mjeseče reci mu
da ga najviše volim ja...
U tom trenutku desi se čudo
zavoljeh te još više ludo...
U meni vatra poče da gori
još više te srce zavoli,
i dok gledam slike tvoje
tješim tješim srce svoje
da si blizu i da te volim...
Da me tuga nezaboli...

///

Tiho moje srce
izgovori ime njegovo
sasvim tiho šapni mu,
moje jedino.
tiho srce moje
ove noći
san na oči neče doći,
tiho srce moje
šapni da ga voliš
ljubavi njegovoj
ne možeš da odoliš.