Poklanjam ti svoju odsutnost..
Možda ti se više od moje prisutnosti dopadne...Malena

Ne odustaj..

Ne odustaj, nikada! 
Jednostavno je tako, nema objašnjenja!
Čak i kada ti život kaže da sutra ne postoji, 
zaboravi tugu i kreni dalje, 
baš tada moraš ustati i još brže napraviti korak, 
ne odustaj, jer nada uvijek postoji. 
Ne u svijet, ne u ljude, već nada u samoga sebe!       

....

Vidiš li...
osjetiš li da i ruža može da krvari 
...da i nju može da boli onda kad žena shvati da nije smjela da voli
...Osjetiš li 
..vidiš li njene ljepe latice kako tamne u noći isto kao duša koja zna da nećeš doći 
...Čuješ li to ranjeno srce kako gorčinom natapa tugu 
...zar može boleti više ? zar može boleti jače ? 
pusti ..samo pusti ..onu kojoj duša plače...

Znam da znaš...

Ušunjaš se tako u moje misli i napravis dar-mar.
da zaboravim gdje sam krenula i što sam željela.
toliko stvarno.. da ponekad osjecam tvoj dodir
i onda se trudim da uskladim korak sa ritmom srca...
I znam da znaš..... koliko mi nedostaješ.....Tvoja Malena

Duboko u sebi, 
gdje se čovek ne vara, 
gdje čovek ne laže ni sebe ni druge, 
duboko u sebi čovijek osjeća..

Jutra..

U ovako siva jutra…
Kada se jesenje magle nastane u očima…
Kad hladnoća u duši, uveliko nadmašuje onu spoljašnju..
Kad kafa na stolu, ima ukus samoće..
A zidovi sobe postanu tamnica…
Potreban je jedan zagrljaj…
Jedno obično…’’ne brini ja sam tu’’…
Nije to mnogo, zar ne?…
Ali u pravom trenutku može značiti sve…
Sve što mi treba….
Za osmeh u očima…
Za ostalo,
ću se već nekako snaći…

Neki ljudi uđu u naš život samo da bi nas naučili kako je biti sam kraj nekoga....