Ti znaš....

Jedan dio svoga srca,
Jedan dio svojih želja,
S povjerenjem ja ću otkrit
Ispred starih prijatelja,
Ali nekih stvari ima
Što ne govore se svima,
Što se samo nekom šapnu,
Ti znaš...

čuvaj me u sječanju

Ne žali za nekim koga više nema,
nego reci samo: lijepo nam je bilo
Sačuvaj ga negdje u sjećanju svome,
kao ptiče što se na dnu gnijezda skrilo.
Ne žali za vinom što je proliveno
i ne skupljaj stakla polomljene čaše,
jer jedino možeš da ozlijediš sebe,
a vina još ima, prepune su flaše.
Ne osuđuj život, ne proklinji snove,
ne tuži za srećom što je nekad bila.
Tek treba da sanjaš! Tek treba da letiš!
A tebi još nisu polomljena krila.
I ne misli nikad da ne može bolje,
da ne može ljepše, da ne može više,
jer ti si još uvijek na početku knjige,
koju ovaj život otvara i piše.
Ne gledaj daleko i ne traži zvijezdu,
što se negdje sjaji na nebu visoku,
jer zvijezde su lijepe ali su daleko
a najljepša zvijezda sija u tvom oku.
I sve što je sada biće samo prošlost,
nitko od nas ne zna šta ga sutra čeka,
a sreća je možda odmah tu, kraj tebe,
ni zauvijek prošla, ni tako daleka !!

Kad me nježno zagrliš
nestanem, kao da me nema
sva se pretočim u tebe
i jedno samo ima,
pamet mi stane,
a svjetlost blistava neka
zatvori mi sve bolne rane.

Kad me zagrliš,
ja nisam svoja
ni tvoja nisam,
nekom sasvim nepoznatom
energijom ljubavi gorim
samo se u jedinstvo pretvorim.

Kad me zagrliš
svaki atom u meni vibrira
osjećaji postanu
predavanje samo
nemoć i moć
životno pomirenje zovu
i spajanje u ljubavnom izazovu.

Grli me stalno
i nikad me ne pusti
pa neka bude kako god hoće,
neka tvoje ruke
mjeru ljubavi važu
pa neka ljudi
što god hoće kažu.

///

Letim na krilu bijele ptice
Kao na krilima mašte
U dubini sanjane istine
Do romantike momenta.

Čekam repaticu da mi kaže put
Da otvori skrivenu knjigu tajni
Pa pruži nadu otkrivenja
Kroz jecaj moje čežnje.

Moram otjerati oblak tame
Koji će rastopljen kišom
Nestati u lokvi na putu
Opijen toplinom sunca.

Ubrati ću pupoljak nade
I razveseliti se u intimi želja
U mogućem užitku postojanja
Pronaći vrijeme spasa.

U fantastičnoj sreći osobnosti
U intrigantnoj sreći svijeta
Daleko u filmu provokacije
Ugledam ono traženo.

Ti idole moje mašte
Skladno zapleši sa mnom
Na krilu bijele ptice
I poleti na leđima vjetra.


Ti voljena priliko
Udostoj se prihvatiti
I pruži mi ruku pomoći
Da poletimo u visine
Tu u pijanstvu naših osjećaja.

Učini me sretnom
S bijelom ružom u ruci
Koja pruža pažnju intime,
I dozvoli da zaronimo
Duboko u nostalgiji vremena.

Želim se uvući pod plašt tvoje kože
Da ti čujem otkucaje srca
Uz drhtaj tvog tijela,
I škakljivi osmijeh s usana
Da ti budem bliže.

Ovij me plaštem nježnosti
I upali plamen ljubavi
Ljubavnu vatru vječnih želja.
Učini od mene novog čovjeka
Bogatog u jedinstvu s tobom.

Odbaci od mene siromaštvo samoće
U kojoj kao da umirem
Pere me kiša suza iz očiju
Radi duše što trpi prazninu.

Zato nemoj da me ostaviš samu
Nemoj da me zaobiđeš i napustiš
Shvati me i budi tu
Da izbrišeš suze iz mog lica
Popiješ suze iz očiju.

Shvati
Ne želim da na nepoznatom terenu
Izgubim tvoju zainteresiranost
Ne želim vraćenu osamu
Koja leži na nultoj točki.

To bi bilo za osobe poput mene
Nešto neprihvatljivo
Zato ostani sa mnom
Shvati me
I učini sretnom ženom.

///ti si moj san

znam....

imam te zauvijek
samo oči zatvorim i ti si tu prisutan
topao... opojan... mirisan...
tvoj dah na obrazu osjetim
znam...i

mam te zauvijek
zorom kad se budim
noću kad mjesec izlazi
imam te u svakoj ptici
što nebom proleti
u svakom cvijetu
što latice otvori
u svakoj suzi
što iz oka sklizi
znam..

imam te zauvijek
...svaki moj san si ti...

 

///

Voljela bih da si mi samo malo bliže,

tada bih mogla da opravdam,ovu nadu i ove suze...

Mnogo bi mi lakše bilo,mnogo lakše nego sada,

e da si mi samo malo bliže,

pa da se sretnemo onako slučajno,u ulicama ovoga grada,

pa da uskladimo otkucaje srca naših tada...

Da...Da si mi samo malo bliže,da ti pokažem,

da ti dokažem,da si samo ti mome srcu sve,

a ne ovako samo prazne riječi ispisujem,a ti ih i ne čuješ...

Znam da bi bilo sve drugačije,

onog trena kada bih nam se ruke dotakle,

i pogledi naši sreli,shvatili bi onda šta hočemo,šta smo htjeli,

koliko možemo,a šta nismo smjeli...

Da da si mi samo malo bliže,prepoznao bih u mome oku svoj lik,

shvatio bih da te u meni cijeloj ima,

zavirio bih u moje srce,

možda bih osjetio na tren tople zime,

ali bih na usnama mojim pročitao samo svoje ime...