Ako mi budeš nedostajao
a znam da to neće biti,
često...
Tek onako sasvim malo
svakoga dana i večeri
kad' te se,
uželim...
U tim trenucima nedostajanja
uplešću svoje misli u tvoje
i nećeš ni primijetiti
a već ću i ja tebi,
faliti...
A ti me slaži da ne misliš na mene
poricaću da mislim na tebe
okreni glavu na drugu stranu
a ja ću te zaobići,
i slagati sebe samu
da nema nas
u svom tom,
nedostajanju...

Vaskršnje jutro je svanulo
Božjom ljubavi nas obavilo
obiteljska toplina i radosna lica
gnijezda puna raznobojnih pisanica
mali zeko i šarena uskrsna košarica
prekrasni darovi i obilje poslastica
svečano postavljen blagdanski stol
vjera u srcu i Božiji Blagoslov

                                            HRISTOS VASKRSE!!!
                        svima ko slavi želim zdravlje,mir,ljubav i sreću

srce moje u tvoje se zaplelo
misli moje s tvojim se susrele
ispod trepavica čuvam
sve želje i snove svoje...
daljine nas djele, 
a ja ipak u snu čujem jeku glasa tvoga
tvoje tople dodire osjećam
vrelim ti poljupcima uzvraćam
i uzdišem
tako te volim ljubavi...
u svakom mome pokretu
pjesma je tebi
u svakom mome trzaju
želja je za tobom
i dok mesec svojim sjajem
lice mi obasjava, 
a suza mi niz lice klizi
moje misli k tebi bježe
da se s tobom opet sretnu..
ja sam poput djevojčice koja
za tobom luduje
jer tako volim te....

Srce

Razbojniče,
vrati mi moje srce,
što si ga ukrao
one noći
kada nisam pažljiva bila...
Razbojniče,
ono je sve sto imam,
jer već si mi slomio krila,
pa više ne mogu
poletjeti ka suncu;
zato je sve što imam
skriveno u mom srcu...
Razbojniče!
Smiluj se na moju bol,
sve što sam imala,
sada je pripalo njoj...
Ili je njeno
oduvek i bilo...
Razbojniče,
vrati mi moje srce,
kada te ljepo molim!
Razbojniče!
                                                                                   Vrati ga!
                                                                                   Da prestanem
                                                                                   da te volim....

Mnogo osmijeha na moje lice stane
različitim bojama duge slikaju mi dane.
Mladosti snovi u pohode kada stignu
žuti osmjesi nostalgije jutrom me dignu,
ako čežnja u pohode tada krene
sivilo magličasto na osmijeh mi sjedne
pa mi lice pepeljasto gasne
od jutrenja zore do ponoći kasne.
Ako ljubav nenadano do moga tijela svrati
crven osmijeh kroz dan me prati,
daruje mi treptaj i žudnju što traje
ljubičast tad osmijeh smještam u osjećaje.
Kada pogled čeznutljiv krene u daljine
zeleni osmijeh sanja mi planine,
plavi osmijeh ukrala sam jednom tvome oku
još sanjam ljubav neprolaznu, duboku.

Ja obična sam sanjalica
vjetrom zamršene kose,
od kamenja izbodene noge bose
što sluša more na sprudu
i moru pjesme sjetne kazuje,
dok val mi miluje stopala,
a brodiće na pučini ljljuška maestral.

Ni žena, ni sirena, zagledana u daljine
sanjam destinacije neotkrivene,
i za čula doživljaje jedinstvene.

Srce kaže:“ ja bih tamo dohvatiti sreću“
um će na to: „za to nema lijeka
sudba tvoja za te ima ulogu veću
odmaraj sada, još ti reći neću.“

Mirim srce, umu pravo dajem
ostajem na sprudu sanjat' zagrljaje.