vjetrom zamršene kose,
od kamenja izbodene noge bose
što sluša more na sprudu
i moru pjesme sjetne kazuje,
dok val mi miluje stopala,
a brodiće na pučini ljljuška maestral.
Ni žena, ni sirena, zagledana u daljine
sanjam destinacije neotkrivene,
i za čula doživljaje jedinstvene.
Srce kaže:“ ja bih tamo dohvatiti sreću“
um će na to: „za to nema lijeka
sudba tvoja za te ima ulogu veću
odmaraj sada, još ti reći neću.“
Mirim srce, umu pravo dajem
ostajem na sprudu sanjat' zagrljaje.
Nema komentara:
Objavi komentar