///TEBI...///

Ti si dio srca mog,
Ti si osoba koju volim.
Ti si osoba koja me može razveseliti kada su mi oči pune suza.
Ti si osoba koju moja duša treba.
Tebe cću zauvijek da volim,
jer Ti si moj anđjeo kojega volim srcem, tijelom i dušom svojom.

Tu sam
Moj najljepši nježni cvijete
Nisam te zaboravila
Nosim te od kada sam bila dijete

Evo me
Mladosti
Zagrli u meni ljubav svu
Obuci me u svijetlo
I zauvijek ostani tu

Udahni proljeće
U ovoj nevidljivoj tišini
Evo me
Ostavljam ti svoje snove
Kao poklon od srca
Molim te primi

TEBI ///

Toliko te želim...
Koliko ove riječi ne mogu opisati
Osjećam nešto što nisam nikad...
Neopisivo...
Tvoje su usne ostale na mojima...
...tople...
Tvoje su ruke ostale na meni...
Neizbrisivo...
Što se događa sa mnom?
Ne znam...
Ne osjećam ništa...
Htjela sam ti samo reći da te volim...
Nezamislivo...

///:)(:///

"Da bih ti o tebi nešto rekla

morala bih da zažmurim.

Ne zato što se stidim pogleda,

ili što mi smeta sunce..

Morala bih da žmurim

jer je to jedini način

da dobro vidim unutra...

da te čvrsto stegnem

ovim mojim rukama

i opišem te takvog

kakav postojiš u meni..."

Kako da ti objasnim sebe
kad ne znam tko sam.
Izgubila sam se u usnuloj šumi,
gdje me samo mrak dotiče
i gdje mi sjene nude
prikaz nestvarnog,
pokazujući mi put
koji se mijenja
s tragom mjesečine.

Kako da ti objasnim sebe,
dok tišina nosi maštanja
na hladnim dlanovima,
na kojima ostaju samo
kapi sjećanja
i riječi koje se lome,
dok čekaju usnuli krik
i sigurnost da mi
obujmi ramena.

Kako ti objasniti sebe,
a da se ne razgolitim,
da ne zaplačem,
dok zaustavljam misao
i odbacujem porive daljine,
da ne strijepim nad nebom
u ovoj besanoj noći,
trošeći i posljednju želju
u kojoj pokušavam
da sačuvam tebe.

Dodirni me...
poput vjetra me dotakni
nježno mi šapući tajne
poput onih o livadi rosnoj
još iz vremena ljubavi bajne

Dotakni me...
samo vrhovima prstiju nježno
i poljubac mi spusti na čelo
 pogledom mi samo kaži
da bi me još srce htjelo

Pogledaj me...
i tiho, najtiše mi opet kaži
riječi za koje sam živjela
samo nježan i tih mi budi
da se ne bi iz sna budila

Zagrli me...
onako jako kako ti to znaš
da sve je dobro opet me slaži
da snovi su sada prošlost naša
da ono od jučer više ne važi

....i probudi me

Jesam li...
Prividna tišina
nakupljenog krika...
Jesam li...
čaša rose
skupljana jutrima...
Jesam li...
Nemir u tvom nemiru,
dotaknuta zora
noćima prosutog dodira...
Jesam li..
Prašina zaostala iz
nekog drugog vremena...
Skrivena u jednom
dijelu tvog svemira...
Jesam li...Ne pitaj se...
Obriši rosom svaki
nataloženi nemir...
Neka mene u tvom jutru...
Čistom..svjetlucavom
Ljubavlju obogaćenom...
Ne pitaj više..
Jesam li...
JESAM...