kad ne znam tko sam.
Izgubila sam se u usnuloj šumi,
gdje me samo mrak dotiče
i gdje mi sjene nude
prikaz nestvarnog,
pokazujući mi put
koji se mijenja
s tragom mjesečine.
Kako da ti objasnim sebe,
dok tišina nosi maštanja
na hladnim dlanovima,
na kojima ostaju samo
kapi sjećanja
i riječi koje se lome,
dok čekaju usnuli krik
i sigurnost da mi
obujmi ramena.
Kako ti objasniti sebe,
a da se ne razgolitim,
da ne zaplačem,
dok zaustavljam misao
i odbacujem porive daljine,
da ne strijepim nad nebom
u ovoj besanoj noći,
trošeći i posljednju želju
u kojoj pokušavam
da sačuvam tebe.
Nema komentara:
Objavi komentar