Nemoj Srećo.....

''Nemoj nikome nikada reći..Da je postojala jedna ' mala' ...Da je bila tvoja...I sve ti dopuštala, sve dala...Nemoj nikome nikada reći...Da si otišao iz njenog života...Kao tama...Nemoj im priznati nikad..Da je ' mala' ostala sama...Nemoj nikome nikada reći...Da je plakala i patila...
Da si ' maloj ' značio,...A nije te vratila...Nemoj nikome nikada reći...Da je ponos uništio sve...Tko zna hoce li opet biti sretna?...Nemoj nikome reći...Molim te...Nemoj nikome nikada reći...Da ' mala' trebala te...I da je mala bojala se...Svega čega bojiš se...I kada gledaš ' malu' -
Ona gleda te...I kada druge te žele - Ona neda te...
Nemoj nikome nikada reći...Da su ti govorili...Da za tu ' malu' nisi...I nemoj im nikada reći...Da su je pitali:
' Zaljubljena ti si? ' ....Nemoj nikome nikada reći
Da im je morala reći ' ne ' ...Nemoj nikome nikada reći
Da bio si joj sve...I nemoj im reći...Kako bile su teške noći te...Kada si ' maloj ' ulazio u sne...Kada je bila sigurna da
Trebaš je...A ti si bio sretan...Nisi znao za puteve tuge...
Nemoj nikome nikada reći...Da njene noći bile su duge...
Nemoj im reći...Da je ' mala' zbog tebe sve izgubila...
Jer, bila je sretna kad bi te poljubila...I nemoj nikada nikome reći...Da si ' malu' bar malo volio...Da si ju za oprost molio...Samo im reci..' žaliti necu ' ...Ali, nemoj nikada nikome reći...Da nakon svega - mala ' želi ti sreću. ...I želi te bar kao prijatelja...želi da kažeš joj sve...
Nemoj nikada nikome reći...Da ' mala ' nije mogla..Tebi reći ' ne '...I nemoj im reći...Da ' mala' još uvijek...diše zbog tebe...''

 

Nespremna...

Krenula sam u život
nespremna ...
na izdaje ... boli ... prepreke ...
Nisu mi rekli ...
nisu me naučili ... kako ih mimoići.
Krenula sam u život ...
sa osmjehom na licu ... vjerom u sebe
i nadom u bolje.
Krenula sam ... ali sam zapela
na prvim stepenicama života ...
poskliznula se ...
na puno toga ... što životom zovemo.
Posrnula ... na nevidljivoj stepenici
koju život zove ... srce.
Izdalo me ...
kad sam ga najviše trebala.
Suza mu je pružila ruku
i postalo izdajica ...
Bol je htijela ostati pravedna
i biti po strani ...
ali ... kako odoljeti tome
i ne zadati zadnji udarac
srcu mome.
Sada koračam životom
sa osmjehom na licu kojeg vide svi
i bolom u srcu svom
kojeg vidiš samo ti.
Ali ... koračam
korak po korak ...
Život ide ... prolazi ...
odnosi dane i život u nepovrat ...
Koračam životom ....dok život korača samnom
... ja i život zajedno ... korak po korak
... ponovo ...

Heeej ekipaa.Slijedi jedna poučna priča o "pravoj ljubavi"

Njihovo prijateljstvo je započelo preko fejsa.Ona se zvala Lucija,a on David.Nisu ni mogli pomisliti na to da će se tako sprijateljiti.Sve je krenulo onim statusom "Neko box?"..On je lajkao.Javila mu se i počelo je novo prijateljstvo.Počela su dopisivanja,pricali su o svemu,o svim problemima i tugama.Postali su nerazdvojni,najbolji prijatelji..BFF
Naravno bilo je tu nekih malenih svađa ali pomirili su se ubrzo.Pričali su na mobitel često,po 2/3 sata.Postali su ovisni jedno o drugome.Trajalo je to nekih mozda malo manje od godinu dana.Ona je počela osjećati nešto više od prijateljstva,ali problem je bio to što je on imao curu..To ju je najviše kočilo u svemu..
Lucija je prije toga imala nekog dečka.Bili su zajedno nekih dva mjeseca.Povrijedio ju je jako.Bila je tužna.Mislila je da nikad neče naći pravu ljubav.No to sad nije bitno.
Trebali su se naći napokon,zagrliti se.Trebali su provesti dan zajedno,sami...David je dan prije pitao Luciju da li joj smije dati pusu na rastanku.Lucija se tome veselila više nego bilo čemu.Veselila se što će ga napokon vidjeti i zagrliti.Večer prije pisali su slatke porukice.Lucija se veselila jako.
Ujutro je David rekao Luciji kako ne možu ići zato jer mu je nešto
 iskrsnulo.Lucija je bila jako tužna jer su joj svi planovi propali.To je bio vec stoti put koji je on zeznuo.Opet je oprostila....
Ona je bila njegova malena,ljubav,sreca,zivot i sve na svijetu.
On je bio njen veliki,medeni,bebač i ljubav najveća.
Pričali su na mobitel svaku večer do kasno.Prije spavanja svaki put David bi rekao Luciji kako ju voli jako,kako joj šalje pusu,puno njih.Lucija je bila najsretnija.
Maštali su o njima jako puno.
Maštali su o zagrljaju..Poljupcu...O njihovoj budućnosti o ostatku života koji su trebali provesti zajedno...Iz dana u dan ponavljali bi iste mašte ali tako napeto bi slušali jedno drugo kao da govore prvi put o tome..
Lucija je bila tužna zato sto David ima curu i nije razumijela kako može njoj pisati tako nešto s obzirom na njegovu djevojku.On je njoj tvrdio da nisu bas u dobrim odnosima i da će vjerojatno uskoro prekinuti...Lucija je vjerovala..
Blizio joj se rođendan,upitao ju je što želi za rođendan..Lucija mu je odgovorila:"Hoću tebe,samo tebe."
David joj je obećao da će dobiti to što želi.
 Veselila se više nego itko.
Večer prije rođendana Lucija je imala maturalnu večeru.David je trebao doći do restorana.Trebali su se naći...
Naravno..Opet se nesto dogodilo..
David je Luciji komentirao jednu sliku.Komentar je vidjela njegova cura i počela ga je napadati.Nakon toga od Davidove cure prijateljica napala je Luciju...Lucija je sve poruke screenala Davidu i rekla mu nek ostavi curu..David nije htio..Lucija je bila tužna jako..Od onda je sve krenulo naopako..David je trebao doći a nije..Lucija je plakala cijelu večer,svakih 10 minuta izlazila bi iz restorana samo da vidi da li je došao..Ali nije..Bilo joj je gore i gore..Nije joj bilo ni do čega..Bojala se da si nije nešto napravio..Zvala ga je.Nije se javljao.Pisala mu je poruke..Nije odgovarao..Izgubila je i posljednju nadu...
Dosla je kući i legla u krevet..Pokušavala je spavati no nije mogla..Pisala mu je poruke na koje nije odgovarao..Zvala ga je, nije se javljao..Napisala mu je dugačku poruku..Nakon toga u suzama zaspala..
Probudila se,odgovorio je..Bio je tužan,potišten..Kao i ona..Bilo je to na njezin rođendan..David joj se ispričao..Dogovorili su se da će i dalje maštati o njima i njihovoj predivnoj budućnosti..Opet mu je vjerovala..
Svaku riječ mu je vjerovala..No od toga dana on ju je počeo zapostavljati,odgovarati na poruke kasnije..Nju je to ubijalo..Znala je da nešto nije uredu..To su joj bili najgori dani..Nije znala što da radi,nije imala nikakvog izbora..Svadali su se..Vidjela je kako si je opet dobar s curom..To ju je još vise ubijalo..Sjetila se sveg prije..Obecanja,on je trebao biti SAMO NJEN.Svijet joj se počeo rušiti.Plakala je stalno...
Počeo je hladnokrvno odgovarati na poruke.Počeo se prema njoj ponašati kao da mu je niko i ništa.Psihički je bila mrtva..
 Jedan dan joj je napisao kako on nije za nju,kako moze naći boljeg,ljepšeg,pametnijeg.Ali ona je zeljela samo njega,njega i njega.Zaljubila se..Rekao je kako želi da su ponovno samo prijatelji,samo BFF..
Nije znala sto da radi.Bila je povrijeđena jako.Nije očekivala to od njega.Mislila je da ga pozna.Ali očito ne..
U školi po wc-u je plakala,nije mogla više izdržati.Htjela je vrištati ali nije mogla.
Trudila se promijeniti nesto ali nije uspjela..Svijet joj se do kraja srusio..
Dogovorili su se da ce ponovno biti samo prijatelji..No njoj je tesko..Ne može samo tako zaboraviti sve jer je ipak zaljubljena..I jos ga sad voli i voljet će ga neko vrijeme,možda zauvijek..Samo će se praviti da ništa više ne osjeća..Ne može samo tako izbrisati sve iz pamćenja,kao neku mrlju..On je očito to sve već zaboravio,jer ju niti nikad nije iskreno volio..Krenuo je dalje s curom i nek je..Shvatit će da je izgubio curu koja ga voli vise od života ...............
Kraj..............

Ti znaš....

Jedan dio svoga srca,
Jedan dio svojih želja,
S povjerenjem ja ću otkrit
Ispred starih prijatelja,
Ali nekih stvari ima
Što ne govore se svima,
Što se samo nekom šapnu,
Ti znaš...

čuvaj me u sječanju

Ne žali za nekim koga više nema,
nego reci samo: lijepo nam je bilo
Sačuvaj ga negdje u sjećanju svome,
kao ptiče što se na dnu gnijezda skrilo.
Ne žali za vinom što je proliveno
i ne skupljaj stakla polomljene čaše,
jer jedino možeš da ozlijediš sebe,
a vina još ima, prepune su flaše.
Ne osuđuj život, ne proklinji snove,
ne tuži za srećom što je nekad bila.
Tek treba da sanjaš! Tek treba da letiš!
A tebi još nisu polomljena krila.
I ne misli nikad da ne može bolje,
da ne može ljepše, da ne može više,
jer ti si još uvijek na početku knjige,
koju ovaj život otvara i piše.
Ne gledaj daleko i ne traži zvijezdu,
što se negdje sjaji na nebu visoku,
jer zvijezde su lijepe ali su daleko
a najljepša zvijezda sija u tvom oku.
I sve što je sada biće samo prošlost,
nitko od nas ne zna šta ga sutra čeka,
a sreća je možda odmah tu, kraj tebe,
ni zauvijek prošla, ni tako daleka !!

Kad me nježno zagrliš
nestanem, kao da me nema
sva se pretočim u tebe
i jedno samo ima,
pamet mi stane,
a svjetlost blistava neka
zatvori mi sve bolne rane.

Kad me zagrliš,
ja nisam svoja
ni tvoja nisam,
nekom sasvim nepoznatom
energijom ljubavi gorim
samo se u jedinstvo pretvorim.

Kad me zagrliš
svaki atom u meni vibrira
osjećaji postanu
predavanje samo
nemoć i moć
životno pomirenje zovu
i spajanje u ljubavnom izazovu.

Grli me stalno
i nikad me ne pusti
pa neka bude kako god hoće,
neka tvoje ruke
mjeru ljubavi važu
pa neka ljudi
što god hoće kažu.