Letim na krilu bijele ptice
Kao na krilima mašte
U dubini sanjane istine
Do romantike momenta.
Čekam repaticu da mi kaže put
Da otvori skrivenu knjigu tajni
Pa pruži nadu otkrivenja
Kroz jecaj moje čežnje.
Moram otjerati oblak tame
Koji će rastopljen kišom
Nestati u lokvi na putu
Opijen toplinom sunca.
Ubrati ću pupoljak nade
I razveseliti se u intimi želja
U mogućem užitku postojanja
Pronaći vrijeme spasa.
U fantastičnoj sreći osobnosti
U intrigantnoj sreći svijeta
Daleko u filmu provokacije
Ugledam ono traženo.
Ti idole moje mašte
Skladno zapleši sa mnom
Na krilu bijele ptice
I poleti na leđima vjetra.
Ti voljena priliko
Udostoj se prihvatiti
I pruži mi ruku pomoći
Da poletimo u visine
Tu u pijanstvu naših osjećaja.
Učini me sretnom
S bijelom ružom u ruci
Koja pruža pažnju intime,
I dozvoli da zaronimo
Duboko u nostalgiji vremena.
Želim se uvući pod plašt tvoje kože
Da ti čujem otkucaje srca
Uz drhtaj tvog tijela,
I škakljivi osmijeh s usana
Da ti budem bliže.
Ovij me plaštem nježnosti
I upali plamen ljubavi
Ljubavnu vatru vječnih želja.
Učini od mene novog čovjeka
Bogatog u jedinstvu s tobom.
Odbaci od mene siromaštvo samoće
U kojoj kao da umirem
Pere me kiša suza iz očiju
Radi duše što trpi prazninu.
Zato nemoj da me ostaviš samu
Nemoj da me zaobiđeš i napustiš
Shvati me i budi tu
Da izbrišeš suze iz mog lica
Popiješ suze iz očiju.
Shvati
Ne želim da na nepoznatom terenu
Izgubim tvoju zainteresiranost
Ne želim vraćenu osamu
Koja leži na nultoj točki.
To bi bilo za osobe poput mene
Nešto neprihvatljivo
Zato ostani sa mnom
Shvati me
I učini sretnom ženom.
Ukupno prikaza stranice
nedjelja, 7. veljače 2016.
četvrtak, 3. prosinca 2015.
///ti si moj san
znam....
imam te zauvijek
samo oči zatvorim i ti si tu prisutan
topao... opojan... mirisan...
tvoj dah na obrazu osjetim
znam...i
samo oči zatvorim i ti si tu prisutan
topao... opojan... mirisan...
tvoj dah na obrazu osjetim
znam...i
mam te zauvijek
zorom kad se budim
noću kad mjesec izlazi
imam te u svakoj ptici
što nebom proleti
u svakom cvijetu
što latice otvori
u svakoj suzi
što iz oka sklizi
znam..
zorom kad se budim
noću kad mjesec izlazi
imam te u svakoj ptici
što nebom proleti
u svakom cvijetu
što latice otvori
u svakoj suzi
što iz oka sklizi
znam..
imam te zauvijek
...svaki moj san si ti...
...svaki moj san si ti...
///
Voljela
bih da si mi samo malo bliže,
tada bih mogla da opravdam,ovu nadu i ove
suze...
Mnogo bi mi lakše bilo,mnogo lakše nego sada,
e da si mi samo malo
bliže,
pa da se sretnemo onako slučajno,u ulicama ovoga grada,
pa da
uskladimo otkucaje srca naših tada...
Da...Da si mi samo malo bliže,da ti
pokažem,
da ti dokažem,da si samo ti mome srcu sve,
a ne ovako samo
prazne riječi ispisujem,a ti ih i ne čuješ...
Znam da bi bilo sve drugačije,
onog trena kada bih nam se ruke
dotakle,
i pogledi naši sreli,shvatili bi onda šta hočemo,šta smo
htjeli,
koliko možemo,a šta nismo smjeli...
Da da si mi samo malo
bliže,prepoznao bih u mome oku svoj lik,
shvatio bih da te u meni cijeloj
ima,
zavirio bih u moje srce,
možda bih osjetio na tren tople zime,
ali
bih na usnama mojim pročitao samo svoje ime...
ponedjeljak, 30. studenoga 2015.
///Kradeš mi misli...
Kradeš mi misli
i noći bez sna.
Otimaš iz mene,
rijeku uzdaha.
U oči mi vraćaš
odbjegli sjaj,
dušu popunjavaš...
Kradeš mi osmijeh,
zaustavljaš dah.
Pronalazim te
svuda po meni,
u meni,
u svim snovima.
Stalno te čekam...
Kradeš mi ruke,
puste zagrljaje,
iz samoće me vučeš.
Pričam o tebi
svaku noć,
svaki dan...
i noći bez sna.
Otimaš iz mene,
rijeku uzdaha.
U oči mi vraćaš
odbjegli sjaj,
dušu popunjavaš...
Kradeš mi osmijeh,
zaustavljaš dah.
Pronalazim te
svuda po meni,
u meni,
u svim snovima.
Stalno te čekam...
Kradeš mi ruke,
puste zagrljaje,
iz samoće me vučeš.
Pričam o tebi
svaku noć,
svaki dan...
petak, 27. studenoga 2015.
///Zašto...
...Zašto na sebe oblačim
šarenu laž
da postojiš
i da si stvaran
zašto me osjećaji
tebi vuku
da volim te
srcem djeteta
zašto te grlim
rukama istine
zašto želim dušu
da stopim sa tvojom
šapni mi i budi
moj anđeo spasenja
obuci me s ljubavlju
pokrij me srcem
ljubi me,uzmi me
razbij ovu tišinu što boli
ne dozvoli mi
da koračam po zemlji...
šarenu laž
da postojiš
i da si stvaran
zašto me osjećaji
tebi vuku
da volim te
srcem djeteta
zašto te grlim
rukama istine
zašto želim dušu
da stopim sa tvojom
šapni mi i budi
moj anđeo spasenja
obuci me s ljubavlju
pokrij me srcem
ljubi me,uzmi me
razbij ovu tišinu što boli
ne dozvoli mi
da koračam po zemlji...
///Zagrli me
..Ako me ikada budeš tražio...
...znaš gdje češ me naći...
..putujem mislima tebi u zagrljaj...
...čuješ li srce moje...
...kako u ritmu sata doziva te...
...nježnom bojom glasa...
...otkriva koliko sam nemoćna...
...i ranjiva pred tobom...
...Zagrli me i neka zagrljaj kaže sve....
...srcem tvojim dodirni moje...
...i daj mu snagu odavde do vječnosti...
...tamo putujem s'tobom u mislima...
...i ne dopusti vremenu...
...da izbriše tvoj lik...
...znaš gdje češ me naći...
..putujem mislima tebi u zagrljaj...
...čuješ li srce moje...
...kako u ritmu sata doziva te...
...nježnom bojom glasa...
...otkriva koliko sam nemoćna...
...i ranjiva pred tobom...
...Zagrli me i neka zagrljaj kaže sve....
...srcem tvojim dodirni moje...
...i daj mu snagu odavde do vječnosti...
...tamo putujem s'tobom u mislima...
...i ne dopusti vremenu...
...da izbriše tvoj lik...
srijeda, 25. studenoga 2015.
///Čežnja
Postoje ljudi, postoje prilike,
postoje vremena, postoje navike,
postoji tako ono što znamo i što ne znamo.
Gledam a pogled mi ode, ode.
Ne znam ni dokle, niti odkuda, ali čekam,
Ja znam, doći će!
Pitaju me : »Zašto obaraš pogled,
zašto ti je pogled odsutan,
zašto sa tolikom čežnjom gledaš u daljinu? »
Zar da mi pogled luta bez cilja,
bez nade, bez čežnje i isčekivanja?!
Ja znam, doći će!
Meni nije teško da gorim u želji, jer znam naš sastanak se bliži,
i ja samo treba da čekam.
Dok se svodovi mijenjaju, u mojoj duši plamti čežnja,
i ništa ne može da je ugasi.
A ja čekam, jer znam, doći će.
Moja duša treperi i nada se,
samo još da poleti i svije krila u svodu vječnosti.
Ništa nije teško kad znaš ko te vodi,
ništa nije teško kad znaš kome ideš,
ništa nije teško kad znaš da Ga voliš
jer ta ljubav dva svijeta spaja.
postoje vremena, postoje navike,
postoji tako ono što znamo i što ne znamo.
Gledam a pogled mi ode, ode.
Ne znam ni dokle, niti odkuda, ali čekam,
Ja znam, doći će!
Pitaju me : »Zašto obaraš pogled,
zašto ti je pogled odsutan,
zašto sa tolikom čežnjom gledaš u daljinu? »
Zar da mi pogled luta bez cilja,
bez nade, bez čežnje i isčekivanja?!
Ja znam, doći će!
Meni nije teško da gorim u želji, jer znam naš sastanak se bliži,
i ja samo treba da čekam.
Dok se svodovi mijenjaju, u mojoj duši plamti čežnja,
i ništa ne može da je ugasi.
A ja čekam, jer znam, doći će.
Moja duša treperi i nada se,
samo još da poleti i svije krila u svodu vječnosti.
Ništa nije teško kad znaš ko te vodi,
ništa nije teško kad znaš kome ideš,
ništa nije teško kad znaš da Ga voliš
jer ta ljubav dva svijeta spaja.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)






