Ukupno prikaza stranice

nedjelja, 17. rujna 2017.

Uvijek.....

Ja uvijek sakrijem po neki sunčev zrak u očima
Za dane kada crni oblaci nadođu
I uvek napunim srce ljubavlju za onda kada dalje moram sama ...
Moji su džepovi puni snova, malo upornosti i odlučnosti
da uvek u dan krenem jača i nova
A tu je i čarobna olovka,
nosim je sa sobom oko vrata
moj čarobni štapić za dan
spustim je u njedra, ne pokazujem svima
nacrtam sebi ružičasti osmjeh
i niko ne zna šta u srcu ima...


nedjelja, 3. rujna 2017.

Ja sam samo žena...

Ona koja je uvek tu za tebe,
koja te čeka kad te nema,
koja te grli kao djete kad si tu.
Ja sam samo žena...
Sitnice me rasplaču -
tužni filmovi, dobre knjige…
tvoja ravnodušnost ponekad.
Ja sam samo žena...
Jaka žena
koja je prevalila mnogo toga
preko svojih leđa.
Ona koja je prkosila životu i sudbini.
Ona koja klone jedino kada joj ti kažeš da je slaba.
Ja sam samo žena...
I mogu sve sama u ovom muškom svijetu.
Jedino ne mogu držati za ruku muškarca
koji ne vjeruje u moju snagu,
koji ne vidi što sve činim.
koji ne cjeni sve što jesam.
Ja sam samo žena...
A u to „SAMO“ stanu i
„čovek“ i „drug“ i „ljubavnica“ i „podrška“ i
„saučesnik“ i „ona koja voli“ i „ona koja vjeruje“
i „ona koja se bori… dok ima razloga za to“
i „ona koja ode… kada joj ne daš razlog da ostane“.

četvrtak, 31. kolovoza 2017.

Zakovana između prošlosti i budućnosti
Stojim između jučer i sutra
Ne znam ni gdje sam ..
Prošlost tužna.a budućnost mutna
Ja bi nazad da se vratim
Ispraviti ono zbog čega patim
U isti tren bi i naprjed pošla
Ali ne čujem budućnost da kaže dobro došla...
I tako okovana između jučer i sutra
Prolaze dani.. sati.. minute
A ja i dalje u vremenu zatečena izgubljena šutim...

Sreća

Svi smo u potrazi za srećom.
A sreća je tiha,
iznenada dođe i kratko traje.
I ne možeš je ponovo
dozvati na isti način,
niti ugostiti na istom mjestu.
I ne možeš je vidjeti,
niti se možeš pripremiti za nju.
Uhvatljiva je samo u sjećanju..

.

subota, 26. kolovoza 2017.

Moja tuga...

Kada bi mogao da zaviriš u moje srce, 
pa makar i na djelić sekunde, 
zaprepastio bi se koliko tuge tamo ima. 
Čak i taj jedan djelić sekunde bio bi dovoljan 
da ti otvori oči i pomogne da shvatiš 
zašto se toliko bojim da opet nekoga pustim tamo....

utorak, 22. kolovoza 2017.

....

Vratiti se nazad
na mjesto pogrešnog skretanja
dok svi drugi
odavno grabe putem na kome ja
ne vidim svoju luku …
Sama sa sobom..brojim svoje greške
I lutam …tažim spas
naslućujem kišu …
Borim se u duši s bezbroj započetih misli
čeznem za mirom …
Čuvam tvoju daljinu koja mi nosi utjehu
da će odnjeti tugu sa staze kojom idem
u nadi da sretnem izgubljeno …
Ne obuzdana magla zatvorila nebo
prihvatite me da ne posrnem....ohrabrite me osmjehom…

utorak, 15. kolovoza 2017.

Nazdravljam...

Ove noći
Nazdravit ću
Za one koje pamtim.
Za one koji su me zaboravili.
Za svaku novu bol i staru sreću.
Za jutra puna mirisa i čeznje.
Za more osjećaja.
Za noći bez sna. Bez mjesečine.
Za razočaranja.
Za zaboravljene.
Za (ne)izgovorene rječi.
Za kišobran i kišu pod njim.
Za sunce i daljine.
Za mrak i dodire.
Za beskrajno.. plavo nebo.
Za najtužniji dan
pun dobro poznate nostalgije.
Za sjećanje...