na mjesto pogrešnog skretanja
dok svi drugi
odavno grabe putem na kome ja
ne vidim svoju luku …
Sama sa sobom..brojim svoje greške
I lutam …tažim spas
naslućujem kišu …
Borim se u duši s bezbroj započetih misli
čeznem za mirom …
Čuvam tvoju daljinu koja mi nosi utjehu
da će odnjeti tugu sa staze kojom idem
u nadi da sretnem izgubljeno …
Ne obuzdana magla zatvorila nebo
prihvatite me da ne posrnem....ohrabrite me osmjehom…
Nema komentara:
Objavi komentar