Zagrljena tugom,
izgubljena u moru sjećanja ,
bojim se samoće.
Guše me ove ispružene ruke
koje prose ostatke ljubavi,
mrvu pažnje i nježnosti.
Zar je čitav život laž,
sva obećanja,vjernost,riječi,
,,biću zauvjek tvojaj"USPOMENA.
Bojim se nestajanja,tišine.
Korak po korak sve smo dalji,
boli samoća i iluzije,
ali JA ću i dalje da živim,
sjetit češ me se jednog dana,
sa suzama u očima,jer
 ZOVEM SE SJEČANJE.
SJEČANJE NA NAS.