Tamo negdje iza duge...
gdje su vječna proljeća...
ova naša ljubav stanuje.
Tamo gdje su bistre rijeke,neba plavetna...
Živječemo u pjesmi ti i ja.
I pod sjajem ružičasti zvijezda želim vječno da te ljubim ja.
Ko toplina sokolovog gnijezda, moja duša da ti bude spas
Nema komentara:
Objavi komentar