I
ako je tvoje ime mastilom tuge istetovirano na zidu mog srca....
ne
kajem se...što je svaki moj korak bio usmjeren prema tebi....
što sam se
hranila tvojom blizinom...i disala kroz tvoje uzdahe...
što sam od tvoga
osmjeha ...crtala ..sunce na nebu moje tuge...
i tvojim nježnostima kao
mehlemom prekrivala svoje ožiljke...da manje bole....
ne kajem se što sam
ti na dlan spustila dušu djeteta..
i povjerovala da neke bajke ipak
postoje...
Nema komentara:
Objavi komentar