Mogli smo sanjati,,,voljeti i imati svoj maleni svijet...
Malen ali čudesan,,,satkan od ljubavi...
Samo što za jedan takav svijet,,,bilo je potrebno dvoje,,,a u našoj priči postojala sam samo ja...
Nije važno,,,sada više svakako ništa nije važno,,,dragi moj...
Lako ću ja sa svojom tugom,,,navikla sam,,,družimo se mi već jako dugo i navikle smo jedna na drugu...
A tebe,,,čuvat ću iz sjenke,,,od onih koji te žele povrijediti...
Skrivat ću te od oluja i nositi u srcu...
Idi,,,za svojom srećom,,,ali znaj,,,da ako jednom poželiš da se vratiš,,,
ja čekat ću te,,,na starom mjestu...
Čekat ću te tamo gdje ljubav počinje,,,ljubav koja se nikada dogodila nije,,,
ne onako kako je trebalo....
Čekat ću te uvijek i zauvijek,,,jer sam navikla da čekam onoga ko nikada nije ni imao namjeru doći....
Nema komentara:
Objavi komentar