Ne.
Ništa mi ne treba i nikog ne očekujem.
Kao uvijek u ovakvim trenucima,
oslanjam se sama na sebe i tako se održavam na površini.
Živim uporedo sa svojim bolovima.
Čekam, čekam i više nego napola mrtva, vjerujem da ću izdržati,
da će i ovo proći, a ja ostati.
Trpjeti, živjeti, i nadživjeti — to znači pobjediti samu sebe i svijet oko sebe
.
Nema komentara:
Objavi komentar