Ne kao prije,
ali hoću da me voli kao nekoga tko mu je u prošlosti,
bar na par trenutaka, bio sve i tko će mu uvek biti nešto...
Samo hoću da mi se iskreno nasmješi i priča sa mnom i hoću da me sa vremena na vrijeme zagrli,
jer su njegovi zagrljaji, prijateljski ili ne,
nešto što, nedostaje čoveku, bio on zaljubljen u njega ili ne.
Nisam znala da ga volim , ali ne umem ni da ga pustim da se pravi da se ne poznajemo,
jer, ako bolje razmislim, čak i posle svega, on je netko koga vrijedi poznavati...
Izvini, nisam znala da te volim...
A, opet, izvini, ne znam ni kako dalje ako ti nisam ništa..
Nema komentara:
Objavi komentar