Spuštam lagano snene trepavice
na oči umorne
da sakrijem bjes jedne mladosti
ugrize na duši,od života
i tragove nemirnih ruku
što me još uvek kidaju tamo gde sam najtanja...
O ljubavi ti odavno ne pišem
već o nedostajanju
o praznini koja mi spava na jastuku
umijesto tvoje glave...
Spuštam lagano sumrak
na jedan i suviše sveijtli dan
da ubijem čežnju
prije nego što me
ovako nemoćnu,
do juče snažnu i jaku,
rastrgnu košmari i sječanja...
O ljubavi ti više ne pišem...
to samo izgubljeni nemiri traže put
od moga pakla do modrih usana...
Nema komentara:
Objavi komentar