///

Ne zatvaraj vrata svojih snova.
Želim da se ušuljam tiho,
da ne čuješ moje korake
samo da osjetiš da sam tu,
miris koji se zrakom prosipa,
dodir na kosi, na vratu,
okus drhtavih usana...

Ne zatvaraj vrata svojih snova.
Doći ću da ti dotaknem dušu,
da odmorim svoja krila
umorna od leta..
Izvući ćemo sve ono
najljepše iz prošlosti,
otkriti naš svijet prekriven
dahtavom večernjom maglom.
Ne zatvaraj vrata svojih snova.
Želim da noć provedem
u tom toplom svijetu
prostranih zidova
bez kostima i maski.
Želim da mi šutnjom kažeš
sve neizrečeno, nenapisano,
a ja ću mislima da te pokrijem
i noć s tobom provedem
ispod prozora
oživljenih sjećanja.

///Budim se imenom tvojim

Budim se imenom tvojim
Evo sklapam oči, brojim do tri
što mi to nosiš na dar
riječi što do srca poznaju put
ma ti sve prečice znaš
Opet se smiješ i slutiš
da gubim tlo pod nogama
a tvoja ljubav dolazi
pod naša dva topla jastuka
Budim se s imenom tvojim
s poljupcem započinjem dan
nitima ljubav snove nam kroji
nebo zna da tvoja sam sva...

///

"Ja zaista nemam puno da ti ponudim...
par toplih zagrljaja,
čistu dušu i jedno maleno, ali vjerno srce...
imam i kofer pun ljubavi i dva jastuka, pomalo već stara...
ali se još osjeća miris mojih snova...
nemam ja puno na dlanu...
par suza i jutarnju rosu kojom budim svoje lice...
jedan osmeh i oči pune nade..."

/// Mojoj ljubavi....

Napisala sam mnogo toga…
Pjesme tužne, sretne, ljubavne…
Pisma duga.
Ukrašavala ih slikama lijepim, suzama svojim, laticama ruža.
Toliko sam toga napisala…
I sad pitam se, jesi li išta od toga pročitao?
Da li ti je išta srce dotaklo,
imaš li sada svoj omiljeni stih, mojom rukom pisan, tebi posvećen.
Još ću mnogo pisati... možda cijeli život. A možda…
Možda do sutra ispišem sve što srce izdiktira…
Možda vec sutra bez riječi ostanem, i nastavim pisati samo dušom…
Ne umarajući ruke svoje.

///

u svemu si Ti ..
gdje god se osvrnem ..
tebe prepoznajem ..
u stihovima koji me
okružuju ..
u čekanjima koja me
rastužuju ..
u nadi što bježi
misli koja razumu teži ..
svugdje vidim Tvoje
lice, otisnuto u svemu..
u duši me steže ..
vidim te niz polje kako
Odlaziš ..
i plašim se da ne Nestaneš
i da će mi pogled
u prazno otići ..
Misao te u meni gleda ..
zapisujem Tvoje Ime u svemu...
u srce ga utiskujem ..
Al kao Val da mi ga
potiskuje daleko na pučinu ..
U stihu mome
vječan je čar Tebe ...
i nebo će Tvoje Ime zapamtiti..
i sve ono sto mi značiš...
u vječnom
drhtaju srca moga
će živjeti ...

///volim te više...

Dok u duši osjećam bol
u daljini osječam miris tvoj,
čarobni miris tvoje kose.
Vjetrovi sa istoka što mi donose
i kao da čujem riječi te
kao da kažeš VOLIM TE...
Što si mi dalje to više te srce voli
što nismo zajedno mnogo me boli.
I dok u srcu krijem bol
u daljini čujem glas tvoj.
Kako me zove kako me traži
mom srcu boli da ublaži.
I dok se noć spušta duga
u mom je srcu jos veća tuga
još više te srce voli
još me više tuga boli,
gledam kako mjesec tužno sja
pa mu kažem: Mjeseče reci mu
da ga najviše volim ja...
U tom trenutku desi se čudo
zavoljeh te još više ludo...
U meni vatra poče da gori
još više te srce zavoli,
i dok gledam slike tvoje
tješim tješim srce svoje
da si blizu i da te volim...
Da me tuga nezaboli...

///

Tiho moje srce
izgovori ime njegovo
sasvim tiho šapni mu,
moje jedino.
tiho srce moje
ove noći
san na oči neče doći,
tiho srce moje
šapni da ga voliš
ljubavi njegovoj
ne možeš da odoliš.