Pjesme tužne, sretne, ljubavne…
Pisma duga.
Ukrašavala ih slikama lijepim, suzama svojim, laticama ruža.
Toliko sam toga napisala…
I sad pitam se, jesi li išta od toga pročitao?
Da li ti je išta srce dotaklo,
imaš li sada svoj omiljeni stih, mojom rukom pisan, tebi posvećen.
Još ću mnogo pisati... možda cijeli život. A možda…
Možda do sutra ispišem sve što srce izdiktira…
Možda vec sutra bez riječi ostanem, i nastavim pisati samo dušom…
Ne umarajući ruke svoje.
Nema komentara:
Objavi komentar