Večeras...

Večeras riječima
napajam vjetar,
dok pusta noć
prostire tišinu
po davno utabanim
stazama sudbine.
Ne želim da riječi,
koje se kolebaju
između tebe i želje,
prođu neopaženo
i da naše dane
u zaborav povuku.
Želim da zvuče čujno,
da u njih najljepši
osmjeh upletem
i čežnju moju
prije svitanja,
na jastuk
neprospavane noći
lagano spuste.
Znam da ćeš ih čuti
u treptaju srca,
u našem koraku
što u svitanje uranja
i da ćeš ih zaštititi
od laži i grubosti,
da čežnja ne zaplače
i drhtavo srce
ne poludi.