koliko te volim?
Hoćeš li razumjeti
moje riječi
ili ćeš ih samo pročitati,
a da ne vidiš
onu dubinu u njima
gdje se ljubav krije?
Mudro i tiho, odlučno,
nježno, stidljivo, dušom,
na neki svoj neobjašnjiv način,
osvajaš.
Tjeraš me da sumnjam
u svoju pamet.
Otkinuh komad smjelosti,
otvori sve puteve srca,
pusti misli da se roje,
da stvaraju rasute slike
i poletjeh krilima mašte.
Sretoh smo se slučajno
u parku želja.
Dopusti da uđeš u moj život
tiho kao šapat ispod leptirova krila
i sad trajem sa tobom u sebi.
Budiš me tišinom
glasnijom od šaputanja,
a ja otvaram vrata
iza kojih svaka misao utihne.
Žedna sam te.
Tvoja su slova magična,
tvoje riječi osvajaju.
Dotakne me više ono što ćutiš
od onog što kažeš,
jer te pogled odaje.
Odmorim dušu
u samo jednom tvom pogledu.
Sakrih se iza tvojih očiju
i vidjeh svijet bez koperne.
I tad se slomih ispod oblaka nedodirljivih,
na prostirci tišine ispod plavog svoda,
znajući da trajemo
i da nismo samo trag utisnut
u zvjezdane staze.
Nema komentara:
Objavi komentar