U ovoj džungli života ...
moj bol je zabranjeni krik.
I mirim se sa
tim', da sam tebi kost u grlu ...
a ti meni jedan od svih.
Bez tebe,
noću, umorna od svega dok čekam novi dan,
pod kožom čuvam tvoje dodire.
I
tražim svoje parče neba ...
ko zarobljena u dlan ...
da zaboravom tugu
pokrijem ...
jer sve što imam, nemam od kada nisi tu i moja senka se od
mene odrekla ...
i sve što imam nemam ...
ili jedino okupano u snu ...
Nema komentara:
Objavi komentar