ali svaki dan i dalje mi nedostaješ...
Ono malo što treba da se dogodi ne bi li te dotakla.
Malo samo sjedeći nasuprot tebe,promatrajući te,
malo samo da vidim tvoj osmijeh,
da čujem tvoj smijeh,
da čujem i tišinu i sve riječi izgovorene i neizgovorene.
Nedostaješ,nekad manje,nekad više,ali uvijek .....
Pstt neke riječi bolje da ostanu neizgovorene,
na ovoj bijeloj stranici ispisane,možemo mi sve,
sve što poželimo,ako dovoljno jako želimo....
I za to nedostaješ da pogledom sve ti kažem,
da te stisnem u zagrljaj uz uzdah koji mi pobjegne s usana...
Da drhtave prste položim ti na obraz,u kutku tvojih usana potražim osmijeh...
Nedostaješ....
Opet....
Uvijek....
Nema komentara:
Objavi komentar