Žviim po ritmu svoga srca i ono je
putokaz moje sreće ili moje tuge.
Ponekad ima dana kada svoju sreću mjerim satima,
danima i mjesecima a onda
se otvori onaj drugi put kada pokušavam pokupiti sve
djeliće svoga razbacanog života koji se poput kristalne čaše razbilo u mrvice
i ima ga na sve strane .
Tada jednostavno pomislim da ću uspjeti
da želim i moram se podići skupiti sve što je ostalo od krhotina
i krenuti jer ja sam ipak jaka ŽENA .
Žena koja zna plakati,tugovati i žaliti
samo jedno nikada nisam znala a to je MOLITI ,
previše je ponosa u meni za tako nešto ,
ljubav ću primiti i dati ali za nju nikada neću moliti .
Nema komentara:
Objavi komentar