Tužne su oči moje,
pa što moje su.
Nisam nikoga povrijedila,
nikoga razočarala,
na svako zlo meni učinjeno dobrim sam vraćala.
I Bog mi je vratio to za kaznu ili nagradu presudite sami.
On mi je dao oči puno bola i suza.
Ne ne žalim se,
nisam jedna od tih koje traže krivca za svoju nesreću,
za svoje postupke bilo oni loši ili dobri...
Ja živim kako znam,
volim samu sebe i znam
jednoga dana će i mene svjetlost obasjati
ako ne na zemlji onda sigurno u Raju
kada dođe moj dan da odem sa ovoga svijeta ja...
A do tada plakat ću u samoći i
moliti Boga za mrvicu sreće i radosti ako sam to zaslužila???