tek nekakve izgubljene duše...
prekrivene plaštem od tuge i ranjivosti...
poslane vjetrom grijeha na pusti otok...
da okajemo stare strasti što je tijelo činilo...
a duša trpjela..hladna pod suncem ...
vrela pod mjesečevom zrakom na livadi pokošenoj
...netom....mirisom tvoje kože ispunjeni trenutci pod krošnjama...
u mašti stvorenoj u zbilji razorenoj...
ti zaboravljaš da tek smo stranci spojeni tragom suza...
iz nekog života koji smo birali a nismo smjeli...
kao da smo znali a nismo,što tek slijedi...
i nemamo pravo reći jedno drugom-voli me...
tek,možda,budi sretan...ako nisam ja........
Nema komentara:
Objavi komentar