jer samo u vjetar bacila bih ja riječi,
ne znam ni da li imam još išta ti ponuditi
sve u meni je zamrlo...srce počelo davno se gasiti.
Bojim se...bojim da vrijeme mi možda izmiče
da neču nikada dočekati kraj stare priče,
da ću otići možda nekim stazam koje u nepoznato
da poneki san ispuniti....meni nije bogom dato.
Bar ponekad pomisli na mene,samo na tren
pa opet vrati se stvarnosti, opet budi njen,
i šapni ponekad moje ime....da niko ne čuje
pusti taj šapat da do mene nekada doputuje.
Nema komentara:
Objavi komentar