Kad ti jutro bez mene osvane,
samoća dušu ti zarobi,
kad sa suzom na jastuku mašte,
gorka stvarnost snove ti zatopi.
Budi jak, produži stazom radosti,
a ja ću s tugom nestati,
umrijet ću od žalosti.
Kada ljubav zaborav dodirne,
sklopiš oči drugu da poljubiš,
sjeti se tada usana mojih,
uspomene nemoj da zagubiš.
Ljubavi, sada odlazim,
prevarena drugu sreću da potražim,
jer zbog srca žalosti postoje sječanja,
kad jednom pogriješiš nema kajanja.